Katarina Peović u obranu antifašizma

Teško da može biti iznenađenja u radu saborskog Odbora za ratne veterane za ikoga tko pročita popis njegovih članova. Tijelo koje vodi vječni predsjednik HVIDR-e Josip Đakić, ili kojem je član među ostalima i Željko Sačić s hipotekom nikad sasvim razjašnjene uloge u događanjima oko Knina nakon Oluje, uz još pokojeg korifeja revizionizma, teško može biti mjesto na kojem će se čuti imalo utemeljene ocjene Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, posebno o ulozi hrvatskih partizana u oslobođenju zemlje. U tom odboru desnica i - uvjetno govoreći - desni centar imaju apsolutnu većinu, samo troje članova nisu iz redova HDZ-a, Domovinskog pokreta i Mosta. Kako se to reflektira u praksi, pokazala je već prva sjednica Odbora u ovom sazivu. Naime, na dnevnom redu bilo je i »Izvješće Odbora za ratne veterane s rasprave o Izvješću o radu Povjerenstva za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine«. Sve bi prošlo skoro idilično da priču nije »poremetila« zastupnica Radničke fronte i zeleno-lijeve koalicije Katarina Peović. Ona je već na sjednici, a potom i objavom na svojoj Facebook stranici reagirala na neke od ocjena koje su se na odboru mogle čuti:

»Danas na prvoj sjednici Odbora za veterane čuli smo o partizanskim zločinima protiv 'hrvatskog naroda', da su partizani 'dokazani ratni zločinci', da je Rade Bulat - komunist, partizan, narodni heroj - 'zločinac', da je komunizam 'ovom narodu nanesao veliko zlo', da je crvena zvijezda 'zabranjena u EU' i na kraju da je Tito 'zločinac'. Napustila sam sjednicu na kojoj predsjedavajući nije reagirao niti na jednu od ovih izjava, koje su uglavnom protuustavne i izrečene bez ikakvih dokaza.

Istovremeno mi potpredsjednik Vlade i ministar Tomo Medved nije odgovorio na pitanje - kako je moguće da se u Povjerenstvu za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja nalazi predstavnik udruge Hrvatski domoboran, udruge koja je sudjelovala u uništavanju spomenika NOB-a. Primjer tome je spomen bista Franje Pucaka u Karlovcu koja je 1995. uklonjena i na istom mjestu je podigla spomen obilježje ustašama i domobranima s uklesanim slovima 'Hrvatskim vojnicima palim za Hrvatsku 1941.-1945. i 1991.-1995'. Jedino što je Medved imao kao argument je da je taj sastav povjerenstva potpisao Zoran Milanović.

Naravno da su moji prijedlozi, poput recimo uređivanju Dotrščine, na kojoj je tijekom cijelog rata strijeljano stanovništvo Zagreba koje se opiralo okupaciji i kvislinškoj NDH, ostali bez podrške.«

Sudeći po medijskim izvješćima, Katarina Peović je u svome prosvjedu ostala bez podrške i »prirodnih saveznika«, dvoje članova Odbora iz redova SDP-a, ali to i nije toliko neočekivano. Naime, jedan od to dvoje je Vinko Grgić koji je ovih dana imao »važnijeg posla« nego što je borba protiv povijesnog revizionizma, s obzirom da je uhićen u aferi Janaf. Druga predstavnica SDP-a, pak, široj je javnosti skoro potpuno nepoznata Martina Vlašić Iljkić. I tako je knjiga spala na Katarinu Peović, beskompromisnu kao uvijek kad je u pitanju antifašizam. I ovoga puta odlučno se suprotstavila tezama poput Sačićevog zahtjeva zabrane zvijezde petokrake ili tvrdnje da je SDSS »palio svijeće na grobu agresora«, te Đakićevoj najavi da će za sljedeću sjednicu pripremiti »rang listu zločinaca« na kojoj se nalazi Josip Broz Tito, a koja već godinama kruži po opskurnijim zakutcima interneta i društvenih mreža. Također, zauzela je čvrst stav o potrebi obnove spomen obilježja partizanima koja su masovno rušena svakim dostupnim »alatom« u devedesetima. Naravno, za njezine »kolege« iz odbora sve su to komunisti koje treba izbrisati iz memorije, pa da onda Hrvati i Hrvatska zaglave tamo gdje zbog svoje junačke borbe nikad nisu bili - na poraženoj strani povijesti.

Jedno tijelo državnog parlamenta moralo bi znati: antifašizam je ugrađen u izvorišne osnove Ustava kao jedan od kamena temeljaca suvremene Hrvatske, zajedno s Domovinskim ratom. Nepojmljivo je da se zastupnici izabrani da predstavljaju hrvatske građane direktno suprotstavljaju ustavnim temeljima naše državnosti. Naravno, ne državnosti kako je oni shvaćaju - netolerantne, nacionalno isključive i filofašističke - nego demokratske, antifašističke i u službi svih građana Republike Hrvatske. Jednom rječju, istinski domoljubne. Zato možemo samo zahvaliti i čestitati Katarini Peović na obrani upravo tih načela, ma koliko bila u manjini, našla se na pravoj strani.