Breme Grubora na Sačićevoj savjesti

»Josip Manolić je dokazano osnovano sumnjiv za monstruozna zvjerstva i masovna ubojstva hrvatskih ljudi nakon drugog svjetskog rata, a sve to u ime komunističke totalitarne ideologije, u ime Tita i Partije, a koje je Josip Manolić počinio u ulozi područnog zapovjednika po zlu poznate protuhrvatske, protuljudske i protu Božje komunističke represivne OZNE«, kazat će i napisati Željko Sačić, umirovljeni general i zastupnik u Saboru izabran na listi okupljenoj oko lika i djela Miroslava Škore, u pismenom zahtjevu upućenom tajniku Sabora da se »hitno i bezodvlačno« ukloni portret Josipa Manolića iz zgrade Sabora.

Pogledajte samo izbor riječi koje ovaj diplomirani pravnik i umirovljeni general koristi obračajući se Saboru – monstruozna zvjerstva, komunistički zločinac, stogodišnji zlotvor i protu Hrvat, masovna ubojstva, zločini u ime Tita i Partije...

Kao što je to uobičajeno svim desničarima i Željko Sačić uzima si pravo određivati tko je pravi i istinski Hrvat a tko ne, tako da će za Josipa Manolića čak ustvrditi da je ni manje ni više već »protu Hrvat«. Kako i kada su to pravo licitiranja hrvatstvom oni stekli nikada nitko nije objasnio. Ja pak mislim da korijenje te bolesti treba tražiti daleko u 90-im godinama kada je Franjo Tuđman ustvrdio da u Hrvatskoj ima preko 20 posto onih koji Hrvatsku nikada nisu željeli.

I sve to zlo ne samo da je upereno protivu Hrvata, reći će ovaj general kako bi bio sigurniji, te ujedno i nadoknadio očiti manjak argumentacije za iznesene tvrdnje, to je i »protu Božja rabota«. Zna Sačić da je Boga u Hrvatskoj uvijek dobro imati iza leđa na svojoj strani, pa makar i samo deklarativno. Puno mu je puta to pomoglo i pokazalo se kao dobitna kombinacija.

Uvijek kada netko na ovaj način - postupajući i upirući prstom bez argumenata u drugoga koristeći ovako teške riječi - zapitajmo se: A da slučajno general Sačić nešto ne skriva, da nema možda nešto s čega on želi skrenuti pažnju, ima li nešto što ga žulja, neki kamenčić u cipeli? I tko je uostalom taj Željko Sačić? Po čemu je taj lik poznat?

Laborantica iz kninske bolnice Mira Grubor, koja danas živi u Srbiji, često se - kako je ispričala Novostima - pita zbog čega su Grubori spaljeni, a ljudi pobijeni? Ona se, tada 29-godišnja majka petogodišnje djevojčice, sklonila u UNPROFOR-ovu bazu u Kninu što ju je ostavilo u životu. Specijalci iz Antiterorističke jedinice Lučko ciljano su tražili zaselak Grubori, a put im je, kaže Mira, pokazala jedna starica. Uskoro se na nebu iznad Grubora pokazao dim zapaljenih kuća.

Tog 25. kolovoza 1995. godine ATJ Lučko je obilazila teren oko Knina i uz trasu željezničke pruge jer će sutra u Knin stići »Vlak slobode« s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, koji će tu u Kninu održati prigodni govor. Željko Sačić bio je načelnik Sektora specijalne policije MUP-a, te je ATJ Lučko pod njegovom zapovjednom odgovornošću. Ušavši u Grubore specijalci ubijaju šestero nemoćnih, nevinih ljudi od kojih su neki i nepokretni, starčad, a dvojici su od njih i grkljan prerezali. Znali su dakle da su njihove žrtve nemoćni starci i starice. Ubijeni su, a neki od njih i u kućama zapaljeni:

Jovo Grubor (65), Miloš Grubor (80), Đuro Karanović (45), Milica Grubor (51), Marija Grubor (90) i Jovan Grubor (73).

Sačić je osumnjičen po zapovjednoj odgovornosti i uhićen s još četvoricom pripadnika ATJ Lučko. Optužnica protiv Sačića odmah je i povučena. Jedan od uhićenih Ivan Beneta najavio je priznanje, te da će opisati što se dogodilo u Gruborima. Uoči početka suđenja nađen je u šumi nedaleko Knina obješen, govorilo se o navodnom samoubojstvu. Hrvatsko sudstvo koje je nesporno utvrdilo da su zločin u Gruborima počinili pripadnici ATJ Lučko, isto tako utvrđuje oslobađajućim presudama da nitko od njih nije odgovoran. Iz Documente će stići priopćenje »iznenađeni smo oslobađajućim presudama u slučaju Grubori«.

Upravo teret Grubora ono je što pritišće Željka Sačića, bez obzira što je u pravosudnom postupku izostala osuda, a krivci za ovaj stravičan zločin nisu utvrđeni.

To je razlog upiranja prstom u Josipa Manolića, s nekom čudnom logikom kako je njemu, Željku Sačiću, sa repovima Grubora neupitna klupa i zastupničko mjesto u Saboru, a Josipu Manoliću koji pripada plejadi političara socijalista koji su zaslužni za izgradnju Jugoslavije, a kasnije i Hrvatske, ne pripada po Sačiću niti saborski portret u ulju kojeg je stekao kao predsjednik Županijskog Doma.