REZOLUCIJA UJEDINJENIH NARODA PROTIV VELIČANJA NACIZMA: SKANDAL ILI POLITIČKA IGRA?
Jesu li SAD i EU anti-antifašisti? Nisu.
Mediji – najviše citirajući ruske izvore – ovih su dana glasovanje u Glavnoj skupštini UN-a o rezoluciji protiv veličanja nacizma u kojoj su SAD i Ukrajina glasali protiv, a EU (dakle i Hrvatska) i još tridesetak zemalja ostali suzdržanima proglasili skandalom. No, mnogo se toga krije u ovoj priči, počevši od toga da se ista igra između velesila odigrava već 15 godina, otkako je 2005. Rusija prvi put predložila ovu Rezoluciju.
Piše: Ivica Profaca
19. prosinca 2020.
Ovih dana je kao prilično veliki diplomatski skandal odjeknula informacija da je u Ujedinjenim narodima u New Yorku sa 130 glasova za usvojena rezolucija protiv veličanja nacizma, ali da su protiv nje glasale SAD i Ukrajina, a da su sve zemlje Europske unije (uključujući i Hrvatsku), te praktički sve zemlje članice NATO-a ili bliske tom saveza ostale suzdržane prilikom glasovanja u Glavnoj skupštini UN-a. Primjerice, Slobodna Dalmacija je informaciju o toj odluci donijela pod prilično dramatičnim naslovom »Sramota u New Yorku – SAD i Ukrajina protiv osude veličanja nacizma, EU apstinirala, pa tako i Hrvatska. A zašto? Jer je to predložila Moskva...«.
U članku autor teksta, uz navedeno, ukazuje da antinacistička rezolucija ne bi bila izglasana »da nije bilo jednodušne podrške svih zemalja Južne Amerike i Afrike, te najvećeg broja zemalja Azije«, te zaključuje:
»I tako se planet još jednom raskolio: dok velikoj većini svijeta smeta veličanje nacizma, Americi i Ukrajini smeta osuda tog veličanja, a Europska unija, kako rekosmo, nema stav.«
Slobodna piše da se glasovanju Ukrajine ne treba čuditi, jer, kako kažu, »još od državnog udara na Majdanu 2014. godine u strukture nove ukrajinske vlasti ušli su političari neonacističke orijentacije, pripadnici neonacističke bojne Azov nesmetano svake godine sudjeluju u proslavi ukrajinskog Dana neovisnosti u Kijevu, a ukrajinski nacistički kolaboracionist i kvisling iz Drugog svjetskog rata Stepan Bandera u ovoj se zemlji već godinama slavi kao nacionalni heroj«. Ono što čudi, piše autor teksta, jest glas »protiv« iz SAD-a, kao da je »američka UN delegacija zaboravila na kojoj je strani u WW2 bila njihova zemlja«. Rješenje vidi u geopolitici, i kaže da je jedini razlog američkog uskraćivanja potpore rezoluciji njezino rusko »podrijetlo«. Rezoluciju je podržao i veliki američki saveznik Izrael. Od europskih zemalja pridružili su im se samo BiH, Srbija, Armenija, Moldavija i Bjelorusija, dok su uz Hrvatsku i Sloveniju od zemalja nastalih raspadom Jugoslavije suzdržane bile i članice NATO-a Crna Gora i Sjeverna Makedonija.
Ovnovi na brnu
Novinar Slobodne Dalmacije – i mnogi drugi koji su pisali o rezoluciji – u pravu je kad razloge glasovanja protiv ili suzdržanosti nalazi u politici, i odnosima Zapada s Rusijom. No, neke su stvari preskočene. Isti rezultat glasovanja, naime, ponavlja se skoro svake godine još od 2005., kad je Rusija prvi put predložila ovakvu rezoluciju.
Tako ispada da već 15 godina u Ujedinjenim narodima – prilično izvan svjetala reflektora – traje bizarna posthladnoratovska igra: Rusija inzistira na svom imidžu predvodnice globalnog antifašizma i baca mamce Amerikancima, a ovi ne žele pristati na takvu vrstu diktata. Pritom, i SAD kao svoje argumente koriste minuse u ruskoj vanjskoj politici, posebno prema susjedima i bivšim sovjetskim republikama. Rekli bismo, argumente koji su utemeljeni bar koliko i oni koji se inače stavljaju na teret američkoj vanjskoj politici. U borbi dvojice jakih ovnova na brnu obično stradaju mali.
Ova je igra godinama bila prilično slabo praćena, a posljednjih godina – s kulminacijom u 2020. – dodatno gorivo dala joj je činjenica da je na čelu SAD-a Donald Trump koji ima blago rečeno dvojbene poglede na rasne probleme u toj zemlji, pa se i politički potezi Washingtona gledaju tom dioptrijom. Boljem medijskom praćenju, naravno, pridonosi i uzlet aktivnosti ruskih državnih portala poput Russia Today i SputnikNews. Pretraživanje Googla zato na pojam »UN anti nazi resolution« daje rezultate mahom vezane uz te medije kao izvor. Zanimljivo, američki mediji uglavnom su ignorirali ovu informaciju, računajući valjda da je igrokaz koji se ponavlja 15 godina »old news«.
No, vratimo se meritumu, odnosno sporu oko naizgled nesporne rezolucije.
Rezolucija punog imena »Borba protiv glorifikacije nacizma, neonacizma i drugih praksi koje pridonose buđenju suvremenih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodnih oblika netolerancije« dio je većeg dokumenta, izvješća pod nazivom »Eliminacija rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodnih oblika netolerancije« o kojem je Glavna skupština UN-a raspravljala krajem studenoga. U tom širem dokumentu su još dvije rezolucije, no od jedne od njih (i to najkonkretnije – globalnog poziva na konkretnu akciju u skladu s deklaracijom iz Durbana) odustali su dok ne dogovore način financiranja provedbe. Posljednja je prošla glatko, njom je 31. kolovoza proglašen Međunarodnim danom osoba afričkog podrijetla.
Paradoks tolerancije
Ona koja nas ovdje zanima – ovdje je dostupan integralni tekst – prošla je rezultatom od 130 zemalja »za«, dvije »protiv« i 51 »suzdržana«. Zanimljivo, podrška ovim rezolucijama s godinama opada, prošle godine je primjerice za nju glasovalo 155 zemalja. Redom, izražava se duboka zabrinutost glorifikacijom nacističkog pokreta, neonacizma i bivših pripadnika SS-a i drugih nacističkih snaga, što uključuje i podizanje spomenika takvim pojavama i ljudima. Potom, protivi se javnim manifestacijama koje slave nacističku prošlost, te općenito nacizam i neonacizam, a posebno proglašavanjem nekadašnjih pripadnika nacističkih vojnih snaga, kolaboracionista i ratnih zločinaca »sudionicima nacionalnog oslobodilačkog pokreta«. Na tapetu se našlo i uništavanje spomenika žrtvama nacizma. Kad se ovo tako nabroji, doista zvuči kao skandal ne prihvatiti takvu rezoluciju, i sad i svih proteklih godina. Uostalom, nije da se i Hrvatska ne može prepoznati u dobrom dijelu kvalifikacija iz Rezolucije.
I što je onda razlog odbijanja SAD-a da prihvati ovaj dokument, ionako prilično deklarativan i neobvezujući? Američka misija pri UN-u izdala je tom prigodom (a isto su napravili i svih prošlih godina) priopćenje u kojem kažu da SAD snažno podržavaju i poštuju doprinos, junaštvo i žrtvu savezničkih država i naroda u pobjedi nad nacističkom Njemačkom 1945.
»Također se pridružujemo međunarodnoj zajednici u osudi glorificiranja nacizma i svih oblika rasizma, ksenofobije, diskriminacije i netolerancije. U borbi protiv ubilačke nacističke diktature Sjedinjene Države su se borile i za slobodu, dignitet i ljudska prava svih, uključujući i našu vječnu posvećenost slobodi izražavanja«.
I onda kreće. SAD već godinama ne želi glasovati za rezoluciju koju predlaže zemlja (s njezinim saveznicima) koja optužbe o pronacističkim tendencijama u susjednim zemljama, posebno bivšim sovjetskim republikama, koristi za nametanje svoje dominacije, pa u nekim slučajevima i okupacije dijelova tih zemalja, primjerice u Ukrajini. Također, rezolucija je u načinima provedbe, kažu, u suprotnosti s odlukama američkog Vrhovnog suda o slobodi govora i pravu na miroljubivo okupljanje i udruživanje, makar dolazili od onih koji se deklariraju kao nacisti. Istodobno, kažu iz Misije, »čvrsto branimo ustavno pravo onih koji se bore protiv netolerancije i izražavaju otpor nacističkim idejama, i idejama koje iskazuju slični jezik mržnje«. Američka strana, tvrde, svake godine pokušava uvjeriti predlagače Rezolucije da u njoj osude neprihvatljiva ograničenja slobode izražavanja, no uporno su ignorirani.
Naravno, ovdje bi se moglo reći i nešto o paradoksu tolerancije: do koje točke treba zapravo biti tolerantan prema idejama kojima je osnovna nit netolerancija? Na koncu, i SAD imaju snažne instrumente ograničenja slobode govora kojim se ohrabruje nasilje i mržnja, ali istodobno čuvaju pravo svakome da kaže ono što misli, do granice kad to mišljenje prerasta u poziv na nasilje. Otud i Europljanima ponekad nerazumljiv i nejasan spoj govora o ljudskim pravima i toleriranja, recimo, naoružanih skupina naklonjenih bjelačkoj dominaciji.
Rusija i susjedi
Što se Europske unije (time i Hrvatske) tiče, argumentacija se samo dijelom poklapa s američkom. U dostupnim objašnjenjima ne govori se o zabrinutosti za slobodu govora i izražavanja, ali je zato za EU jako važan odnos Rusije prema susjedima i zemljama nad kojima je do sloma komunizma Moskva imala potpunu kontrolu, od baltičkih zemalja, preko Bjelorusije, pa invazije na Gruziju, do posljednjih godina Ukrajine i tamošnjeg rata izazvanog nasilnom aneksijom Krima i regija u kojima Rusi čine većinu. Prošle godine je litvanski ministar vanjskih poslova Linas Linkevičius jasno rekao da »nitko ne treba sumnjati u našu osudu fašizma«, ali da »skrivena iza ovakve osude Rusija nameće svoje ciljeve«. Ukratko, da Rusija time da svih oko sebe naziva pronacistima opravdava teritorijalne aspiracije. Prie koju godinu u jednoj od reakcija na prijedlog Rezolucije čulo se da su »ruski napori u Glavnoj skupštini usmjereni prema njihovim protivnicima, a ne prema promoviranju ili zaštiti ljudskih prava«. Na koncu, ista sjednica Glavne skuoštine donijela je i oštro protivljenje Rusije rezoluciji u kojoj se spominje kršenje ljudskih prava na Krimu i drugim anektiranim dijelovima Ukrajine, koje predstavnici Moskve bez ikakve zadrške zovu »dijelovima Ruske Federacije«, premda su unutar tuđih, međunarodno priznatih granica.
Osim toga, u Rusiji su – uz dvojbene poteze protiv političke opozicije i pojedinih manjinskih skupina, recimo homoseksualaca – itekako prisutni pokreti koje se može poistovjetiti s nacizmom. Raširene šovinističke ideje o ruskoj dominantnosti i pravoslavni ultraklerikalizam nisu ništa manje problematični ako istovremeno slave i pobjede na Nijemcima na istočnom frontu. Logična usporedba iz nama bližeg okruženja je, recimo, glorificiranje četništva u Srbiji paralelno s komemoriranjem ustaških žrtava, dakle potpuno ignoriranje četničko-ustaškog savezništva u Drugom svjetskom ratu.
Nažalost, nikad ne smijemo zaboraviti ni hrvatski povijesni revizionizam, bar je VeDRA dosad toliko puta ukazivala na opasnosti od buđenja ustaških sentimenata u Hrvatskoj, a borba protiv omalovažavanja hrvatskog doprinosa u antifašističkoj borbi i NOB-u važan je dio našeg programa.
Vezani članci
Hrvatska |
Bilanca prazna, sadašnjost porazna |
Rezultati ankete o tome koliko je ljudi u domaćoj javnosti upoznato s činjenicom da Hrvatska predsjedava IHRA-om, Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust te da li su negdje nešto pročitali o tome, čuli za neku inicijativu, akciju, skup, izložbu bili bi, vjerujemo, porazni. Hrvatska zaista od 1. marta 2023. do 1. marta 2024. predsjedava IHRA-om, međunarodnim tijelom koje itekako ima veze s hrvatskom prošlošću, ali i sa sadašnjošću u kojoj ustaški pozdrav »za dom spremni« odjekuje skoro na svakoj utakmici i koji je polako, zahvaljujući...
Europa |
Carola Rackete: Treba nam antifašistička alijansa |
U lipnju 2019. godine Carola Rackete bila je kapetanica broda Sea-Watch 3 koji je spasio oko 40 ljudi od utapanja u moru. Nakon akcije spašavanja brod se uputio ka Lampedusi, ali su tamošnje vlasti tokom dvije sedmice spriječavale sidrenje i iskrcavanje. Usprkos zabrani, kapetanica Rackete usidrila je brod, nakon čega je uhapšena i optužena za pomaganje »ilegalnih migracija«. Suočena sa optužbama, kapetanica je odgovorila da je samo obavljala svoju dužnost spašavajući ljude od utapanja. Konačno, 2021. Rackete je oslobođena...
Hrvatska |
»To su ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata« |
Dugo je Hrvatskoj televiziji trebalo da emitira serijal NDH koji je pripremio dr. Hrvoje Klasić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kada je konačno emitirana, bio je to veliki uspjeh. Prije svega jer je govorila o periodu o kojem se još uvijek malo zna, ali postoje brojne kontroverze. I zanimanje javnosti. Kada je dr. Klasić predložio da radi serijal o partizanima, HRT opet nije iskazao zanimanje. Ipak, od jeseni će biti prikazan serijal Partizani, ali...
Zadar |
Antifašistički pokret pripada prosvjetiteljskom pokretu. Oslobodio je i očuvao ljudskost |
Na se koji način, u sadašnjem trenutku i iz pozicije sadašnje vremena, ljudski svijet odnosi prema prošlosti? Čovjek je ili povijesno biće ili je zvijer. Ne postoji neka treća mogućnost. Antifašizam pripada ljudskoj povijesti. Ugrađen je u hrvatski Ustav i u hrvatsku slobodu. Zbog toga mi danas slobodno govorimo o antifašizmu – jer pripadamo povijesti. Oni koji o antifašističkom pokretu ne mogu, ili ne smiju govoriti, ne pripadaju povijesti. Oni sada šute. Njih sada nema. Oni se ne smiju...
Split |
Povratak antifašističkom identitetu Splita |
Devedesetih godina podmuklo je, pod plaštem demokratskih promjena, gradu Splitu oduzeta Ulica žrtava fašizma. Promjene su brzopotezno odnijele i ime Palmine Piplović dječjem vrtiću na Marjanu. U svojevrsnom dance macabreu skinute su brončane i kamene glave Đermana Senjanovića, Ranka Orlića, Nenada Ravlića i drugih poginulih splitskih mladića koje su kao uzor hrabrosti i patriotizma stajale u školskim dvorištima i predvorjima. Slijedilo je prljanje, skidanje ili ritualno razbijanje mnogih drugih obilježja postavljenih u spomen na ljude...
Zagreb |
Oslobodilac i pobjednik |
Klub zastupnika SDP-a u Skupštini Grada Zagreba podnio je Prijedlog za uvrštenje u Fond imena odnosno preimenovanje sadašnjeg Trga Republike Hrvatske, čime je vraćanje Trga maršala Tita i formalno uvršteno u proceduru. Traži da se Titu vrati trg na kojemu se nalazi HNK. Obrazloženje prijedloga, čiji je autor predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a Viktor Gotovac, napisano je na pet stranica. Na prve dvije su zasluge Josipa Broza za to što danas živimo u neovisnoj Hrvatskoj u čije su granice vraćeni svi hrvatski krajevi, a na sljedeće tri je Brozov...
Europa |
Kako agitiraju ekstremisti |
Hrvatska je javnost zahvaljujući brojim studijama koje tematiziraju kritičku teoriju frankfurtskog Instituta za društvena istraživanja imala mogućnosti upoznati se sa političkom teorijom Theodora W. Adorna. Riječ je o filozofu čija je marksistička misao bila dio ideologije koje je tražila novi, samoupravni put u socijalizam. Doduše, kritička teorija Frankfurtske škole nije uvijek u potpunosti bila prihvaćena od strane vladajuće elite, no nije bilo dvojbe da se radi o filozofiji pomoću koje je bilo legitimno tumačiti svijet života. Političke ideje...
Split |
Partizani su bili prvi pravi hrvatski branitelji! |
[quote=Nikada nismo smjeli doći u tu situaciju da se konfrontira partizanski pokret i branitelji iz 1991. Ono što se nije smjelo dogoditi, a dogodilo se: najedanput su branitelji bliže ustašama nego partizanima] Profesor Hrvoje Klasić okušao se u različitim vidovima aktivizma pokušavajući mijenjati svijet oko sebe. Bio je u ratu, sudjelovao u radu političke stranke, organizirao peticije i tribine i bio sudionikom brojnih protesta. A onda je kao profesor povijesti odlučio, kako sam kaže, iskoristiti sva sredstva kako bi ono čime...
Hrvatska |
Patriotizam nije mahanje zastavama, nego ravnopravnost, mir i pravednost |
Zoran Pusić desetljećima je već među prvacima borbe za ljudska prava i prava manjina, civilno društvo i mirno rješavanje konflikata. Cijeli svoj život posvetio je promociji antifašističkih vrijednosti u hrvatskom društvu, a protiv buđenja sentimenata prema takozvanoj NDH i povijesnog revizionizma, bez obzira dolaze li takve težnje od marginalnih grupa, kvaziznanstvenika ili pak od predstavnika vlasti. Nedavno je, kao osvjedočeni prijatelj naše udruge VeDRA, sudjelovao i u mimohodu kojega smo u Splitu...
Svijet |
Može li liberalizam zaustaviti fašizam? |
Uzroci jačanja i uspona populističke desnice u suvremenim političkim zbivanjima postali su jedan od središnjih predmeta analize društvenih i humanističkih znanosti. Ne iznenađuje stoga složenost pristupa i svojevrsna višestrukost interpretativnih dimenzija koja se nameće pri bilo kakvoj diskusiji o spomenutom fenomenu. Ovdje ću se baviti primarno kritičkim sagledavanjem nedostataka imanentnih političkoj filozofiji liberalizma u izgradnji snažnog institucionalnog i vaninstitucionalnog okvira za neutralizaciju fašističkih stremljenja u...
Svijet |
Jakovina: Idu li antifašisti u ilegalu? |
Danas slavimo Dan pobjede nad fašizmom. Prošlo je 76 godina otkako je kapitulirao jedan od najzločinačkijih režima kojega je čovječanstvo ikad upoznalo, onaj nacistički. Toga dana, 9. svibnja 1945. (ili 8. svibnja, kad je primirje zapravo potpisano) i građani Hrvatske bili su čvrsto na pobjedničkoj strani, onoj koja je nakon šest godina rata – u Hrvatskoj i Jugoslaviji nakon četiri godine – konačno pobijedila, i donijela tadašnjem svijetu nadu da će mir trajati vječno, ili bar da se zla koja su donijeli fašizam i nacizam više...
Hrvatska |
Luka Džanko – osvjedočeni domoljub i antifašist |
U pojedinim izrazito desničarskim medijima nedavno su se pojavili grubi napadi na našeg člana, generala HV-a Luku Džanka kojem se – očito zbog otvoreno iskazivanog antifašizma – spočitavaju navodne antihrvatske aktivnosti tijekom 1991., a prigovaraju mu i negativan stav prema postrojbama HOS-a. Slijedom takvih objeda naša Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista želi još jednom ukazati na osvjedočeno domoljublje generala Džanka, posebno iskazano u Domovinskom ratu. Umjesto izmišljotina nudimo argumente, izvorne...
Svijet |
Kad pojedinac postane kotačić u službi nacije... |
Prošlo je više od dvadeset pet godina otkako je Umberto Eco u svojem glasovitom eseju »Ur-fašizam«, formulirao arhetipsku konstrukciju fašističkih stremljenja, precizno secirajući fluidnosti i unutarnja proturječja koja ih omeđuju. Svijet je u međuvremenu munjevitom brzinom zakoračio u hiperkompleksnu realnost ekonomske globalizacije, praćenu strelovitim porastom digitalnih inovacija. Oslobođen utopijske energije revolucionarne komunističke borbe, novi je poredak legitimaciju pronašao u liberalnoj političkoj misli, naročito...
Šibenik |
Udari na Končara - simbol histerije |
Prvo se javila Antifa Šibenik, pa je njihove fotografije objavio Antifašistički vjesnik, i zakotrljala se priča o (još jednom) napadu na neko od spomen obilježja kojim se evocira sjećanje na narodnog heroja Radu Končara. Ovoga puta uzbuna se samo dijelom pokazala pogrešnom, a kao »napadač« identificiran je - čempres. Naravno, time se - suprotno očekivanjima odgovornih iz šibenske komunalne tvrtke »Čempresi« - priča samo dodatno zakuhala, ukazujući tko zna koji put na općeniti odnos prema spomen obilježjima iz Drugog svjetskog rata....
Hrvatska |
Hrvatska se treba riješiti »za dom spremni« |
Nedavna inicijativa Židovske općine Zagreb, okupljanje predstavnika parlamentarnih stranaka, antifašista i predstavnika nacionalnih manjina zbog dogovora oko zabrane ustaškog pozdrava »za dom spremni« izazvala je ogromnu pažnju domaće, ali sada sve više i međunarodne javnosti. O tom sastanku pisali smo i na našem web magazinu prije nekoliko dana. U međuvremenu se retorika i oko tog pozdrava, ali i spomenutog sastanka razvila u više smjerova, dobar dio političke scene pozdravio je dogovor, ali ima i drukčijih stavova, radikalnije...
Hrvatska |
Ustaški simboli: hoćemo li dočekati zabranu? |
Sasvim slučajno prošli tjedan su se poklopila dva događaja vezana uz problematiku legalnosti ustaškog pozdrava »za dom spremni«. U Zadru su tako svečanost obilježavanja obljetnice operacije Maslenica zbog prisustva osoba u uniformama i sa znakovljem HOS-a napustili predsjednik Republike Zoran Milanović i – slijedom njegove zapovijedi – cijeli vojni vrh. Naš magazin je o tome izvijestio riječima jednoga od planera te pobjedničke akcije i našeg člana generala Luke Džanka. Istoga dana Židovska općina Zagreb izvijestila je o...
Svijet |
Stoljeće hrvatskog otpora fašizmu |
Vjerojatno svi znaju prepjev talijanske borbene pjesme Bandiera Rossa, bar onaj koji se (najviše po Istri i Dalmaciji) najčešće pjevao: »Mussolini dugoga nosa, za****la te Bandiera Rossa«. Ima, doduše i ona nešto pristojnija, ali jednako podrugljiva verzija s »pobijedit će bandiera rossa«, no ona prva nam je nekako draža. Kako bilo, sudeći po vrlo utemeljenoj teoriji sociologa Renata Matića, ovi stihovi dobijaju sasvim novo značenje. Ovaj zagrebački sociolog, naime, tvrdi da ove godine u Hrvatskoj slavimo stotu godišnjicu antifašizma, u...
Hrvatska |
Novi antifašizam? |
Kao klinac imao sam priliku brčkati noge u moru brojnih plaža u Puli, gdje sam tada, do drugog razreda osnovne škole živio, a u blizini jedne od njih bila je i bista antifašista Vladimira Gortana. Gortan? Tada, razumije se, nisam imao pojma, a trebalo mi je poduže i poslije da saznam, da su tu bistu digli komunisti jednom antifašistu koji uopće nije bio »njihov«. Dakle, bio je antifašist, ali nije bio komunist. Da, to je važno podvući. Iako su se komunisti u njegovo vrijeme već bili solidno ušančili u političku mapu nekadašnje, kraljevske Jugoslavije, a...
Hrvatska |
Lovro Krnić: U Hrvatskoj postoji filter za antifašizam |
Izvor: Fališ - festival alternative i ljevice, Šibenik Piše: Andreja Žapčić Revizija povijesti u Hrvatskoj nije nova disciplina, »gašenje sjećanja« marljivo se trenira još od 90-ih kroz promjene naziva ulica i uništavanje spomenika kao sredstava javnog pamćenja, a »rupe u pamćenju« teško je popuniti i obrazovanjem - neke se stvari ne uči dok se neke obljetnice ne komemorira ili se to čini selektivno. Što manje činjenica, to bolje po mitove, iskušana je metoda, ne samo na ovim prostorima, a onih koji pamte da je...
Hrvatska |
»Crno pače« EU-a prešućuje antifašizam kojim bi se moralo ponositi! |
Diljem svijeta, 9. svibnja, slavi se Dan pobjede nad fašizmom, 75-ta godišnjica velike pobjede antifašističke koalicije u najkrvavijem ratnom sukobu u povijesti čovječanstva. Ove godine skromnije negoli je obično, zbog pandemije. Moderna, demokratska i antifašistička Europa inače slavi taj dan i kao Dan Europe jer je upravo 9. svibnja 1950., za petu godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, potpisana Schumanova deklaracija o integriranju europskih zemalja. U Hrvatskoj, trenutnoj predsjedateljici Europske...