Knin – ključ slobode Dalmacije

Ovaj tjedan obilježavamo 76. godišnjicu oslobođenja Dalmacije i potpunu realizaciju težnje o vraćanju cijele regije pod okrilje matice zemlje u skladu s odlukama ZAVNOH-a. Time je utrt put i konačnom porazu kvislinške vlasti NDH koja je na početku Drugog svjetskog rata predala Italiji dijelove Dalmacije kojima dotad nije upravljala. Nakon Mussolinijeve kapitulacije Dalmacija je formalno ušla u sastav NDH, no ustaška vlast bila je doslovce samo sluga njemačkim okupatorima, stvarnim vladarima.

Kao dan oslobođenja Dalmacije uzima se 3. prosinca i ulazak partizanskih jedinica u Knin, posljednje okupatorsko uporište na području ove povijesne regije. Tako je taj grad, baš kao i 1995., postao ključ slobode. Tim povodom prenosimo članak Antifašističkog vjesnika koji detaljno opisuje Kninsku operaciju, okončanu 4. prosinca 1944. pobjedom 8. Dalmatinskog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, nakon krvave i teške jednomjesečne bitke, nad 24.000 njemačkih, četničkih i ustaških jedinica.

---

U operaciji oslobođenja Dalmacije sudjelovalo je oko 32.000 boraca 8. korpusa od kojih je poginulo 1884, ranjeno 2439, a nestalo je njih 126. Fašističke snage brojile su 62.000 vojnika, od čega Nijemci 45.000, ustaše 12.000 i četnici 5.000, a njihovi gubici iznosili su oko 12.000 poginulih te 10.000 zarobljenih časnika i vojnika.

Jedinice 8. korpusa oslobodile su cijelu Dalmaciju, osim Dubrovnika kojeg su oslobodile 29. hercegovačka divizija i 2. dalmatinska brigada. Narod Dalmacije je za slobodu dao 33.000 života – u jedinicama NOVH i NOVJ poginulo je 18.000 boraca, a 15.000 su žrtve fašističkog terora.

Kninska operacija

Kninska operacija je ofanziva kojom su jugoslavenski partizanski oslobodili Knin 1944. godine, porazivši osovinske snage te dovršivši preuzimanje kontrole nad Dalmacijom. Kninska operacija u užem smislu podrazumijeva borbe za sam grad Knin i njegovu neposrednu okolicu (25. 11. - 5. 12.), a u širem smislu operacije oslobađanja šireg područja Dalmacije koje su započele 13. rujna. S obzirom na velike gubitke s obje strane, smatra se najvećom bitkom u povijesti Dalmacije.

Zamisao njemačke Vrhovne komande u jesen 1944. godine bila je da s dalmatinskog fronta izvuče 118. lovačku i 264. pješadijsku diviziju, 92. motoriziranu brigadu i 1. puk »Brandenburg« i stavi ih na raspolaganje 2. oklopnoj armiji za borbu protiv Trećeg ukrajinskog fronta Crvene armije. Liniju fronta od Gacke do ušća Zrmanje trebale su preuzeti tri legionarske divizije: 369. (Vražja), 373. (Tigar) i 392. (Plava).

Međutim, ofanziva Osmog korpusa omela je i preduhitrila ove planove: tijekom rujna dijelovi 118. divizije uništeni su na Braču, a dijelovi 369. divizije na Pelješcu. Najteži poraz 369. Vražja divizija pretrpjela je od 26. dalmatinske divizije 22. 10. u Vukovom klancu kod Metkovića. Prilikom izvlačenja iz Šibenika 3. 11. na putu prema Drnišu razbijen je 893. puk 264. divizije.

U takvoj situaciji, suočena s energičnim pritiskom, Komanda Jugoistoka morala je odustati od izvlačenja 264. divizije i dodijeliti joj zadatak obrane Knina. Štab 8. korpusa pokušao je sa širokim obuhvatom Knina, računajući na eventualni pokušaj izvlačenja Nijemaca i iz Knina. Međutim, naišao je na snažan otpor. Nijemci su se odlučili za upornu odbranu, odlučni da po svaku cijenu zadrže Knin kao najzapadnije utvrđenje na svojoj zamišljenoj liniji fronta.

Suprotstavljene snage

U vrijeme početka prve faze kninske operacije u Kninu i najbližoj okolini nalazile su se, pored Štaba 15. brdskog armijskog korpusa, sljedeće okupatorske i kvislinške jedinice:

• 264. pješadijska divizije;
• 383. ojačani puk 373. legionarske divizije;
• dijelovi 944. artiljerijskog puka;
• dijelovi 29. puka tvrđavskih pionira;
• 581. i 583. mornarički streljački bataljon;
• ostaci 6. i 7. ustaške brigade;
• 2. bataljon 3. posadne brigade (domobrani);
• Dinarska četnička divizija.

Pored njih bilo je i nekih manjih jedinica (za vezu, snabdijevanje, protuzračnu obranu i sl.). Ukupno, u Kninu je bilo oko 20.000 vojnika (14.000 njemačkih, 1500 ustaških s domobranima i 4500 četničkih), što znači da je neprijatelj u toku prve i druge etape pretrpio gubitke od 7500 vojnika. Na komunikacije prema Lici raspoređen je kao pojačanje 847. puk 392. divizije. Sve ove jedinice bile su pod komandom komandanta 15. brdskog armijskog korpusa generala Gustava Fehna.

Nasuprot ovim snagama stajao je 8. dalmatinski korpus NOVJ, koji je pod svojom komandom imao 9., 19., 20., i 26. diviziju, te jedan i po bataljun Prve tenkovske brigade, ukupne jačine oko 32.000 vojnika. Komandant partizanskih snaga bio je general Petar Drapšin.

Pripreme za bitku

General Fehn dobio je zapovijed da se Knin brani do posljednjeg čovjeka i odbrani po svaku cijenu. To naređenje prenio je podređenima:

1) Svaki oficir postavljen za komandanta obvezan je strijeljati svakog podčinjenog koji napusti svoj položaj. Oficir koji tako ne postupi bit će kažnjen istom kaznom.

2) Za jedinice koje napuste svoj položaj bez borbe i bez ispaljenog metka i ne drže se do posljednjeg čovjeka, divizija će narediti i izvršiti strijeljanje svakog desetog čovjeka (...) Objasniti da će ove mjere biti sprovedene bezobzirno, neodložno i bez izuzetaka.

Od 7. do 15. 11. trajala je prva faza napada na Knin, u kojoj je 19. divizija NOVJ djelovala u pravcu Gračaca, 9. divizija iz pravca Bosanskog Grahova, 26. divizija južno od Knina, a na sama kninska utvrđenja napadala je 20. divizija sa zapada. Nijemci su upornom odbranom uspješno odbili napad na grad, a protunapadima povratili izgubljene komunikacije prema sjeveru i sjeverozapadu.

General Fehn premjestio je 17. 11. svoj štab u Bihać. Iz područja Knina evakuirao je demoralizirane ustaško-domobranske snage i predao neposrednu komandu nad obranom generalu Windischu, komandantu 264. pješadijske divizije. Četnici pod komandom popa Đujića u posljednjoj fazi Kninske operacije napustili su njemački front kod Knina i prebačeni su na područje Karlovca. Cijelo područje Knina i ključne točke na komunikacijama pomno su utvrđeni povezanim sustavom rovova, bunkera, pješadijskih prepreka i minskih polja.

Završni udarac

Uočivši da neprijatelj ima namjeru uporno braniti Knin, štab Osmog korpusa sačinio je novi plan napada. Prema tom planu, 20. divizija će napadati s istoka na grad i na sjevernu komunikaciju, 19. divizija sa zapada na grad i na sjeverozapadnu komunikaciju, 26. divizija ojačana tenkovskim četama napadat će grad i isturena utvrđenja s juga, dok bi 9. divizija trebala presresti i uništiti njemačke snage koje bi se eventualno izvlačile iz Knina.

Napad je na sektoru 20. divizije počeo 25. 11., a na sektoru 19. i 26. divizije 26. 11. u zoru. Na svim sektorima jedinice 8. korpusa napredovale su veoma sporo, lomeći izuzetno snažan i uporan otpor neprijatelja.

Franz Schraml je u svojoj knjizi »Hrvatsko ratište« ovako opisao atmosferu na nacističkoj strani:

»S položaja smo se od cijele čete izvukli samo nas petorica, ali nas je komandant natjerao da se vratimo i ponovo krenemo u napad.«

Danonoćni napadi i protunapadi odvijali su se s promjenjivom srećom i sa znatnim gubicima na svim dijelovima fronta. Nezadovoljan tempom napredovanja, komandant Drapšin je 1. 12. prijepodne uveo u napad posljednje rezerve.

Njemačka obrana počela se lomiti 2. 12. navečer. Sutradan oko 8 sati jedinice 20. divizije koje su nadirale s istoka i 19. divizije koje su nadirale sa zapada spojile su se sjeverno od grada i zatvaraju obruč oko Knina. Istovremeno, 26. divizija upada u južni dio grada i preostalim njemačkim snagama preostalo je formirati udarne grupe i pokušati se spasiti probojem. Najveći dio uništen je u samom gradu. Sudbinu onih koji su se probili opisuje Danilo Damjanović u knjizi »Šesta dalmatinska brigada«:

Dok su 14. i 5. brigada u prvim satima 4. prosinca zametnule teške borbe s gusto postavljenom njemačkom kolonom, koja je u toku prijepodneva uspjela probiti njihovu odbranu, 6. brigada je čvrsto držala desnu obalu Zrmanje, gdje je postavila jednu bitnicu, i u 12 sati spremno dočekala njemačke čeone dijelove, na koje je otvorila ubitačnu vatru. Tu su Nijemcima naneseni teški gubici i zadobijen je veliki ratni plijen (pored ostalog i 6 topova).

Tako je daljnje prodiranje ove njemačke grupacije zaustavljeno, a duž njezinih bokova poduzeli su žestok napad bataljoni 5. i 14. brigade i na više mjesta je došlo do miješanja naših i njemačkih snaga, do borbe prsa u prsa i direktnog gušanja. Ta žestoka borba je trajala do 14 sati. Vrlo mali dio njemačkih snaga uspio se probiti preko Pađena, duž željezničke pruge, do Bendera, gdje ih je dočekala i likvidirala 3. brigada 9. divizije koja je tu ranije bila pristigla.

Isti događaj opisuje i Franz Schraml u navedenoj knjizi:

Neprijatelj nastavlja svoje jake napade na cijelom frontu. Kod 383. pješadijskog puka, Pađani (mjesto) okruženi. Grupi ne polazi za rukom da se probije. Pala je u zarobljeništvo. Svi zamjenici pali su u partizanske ruke, oko 600 ranjenika. 373. divizija pretrpjela težak udarac. 264. divizija može se smatrati uništenom. Jednoj grupi od 200 ljudi pod osobnim vodstvom komandanta divizije pošlo je za rukom probiti se k sjeveru, duž željezničke pruge.

Dinamitom na spomenik

Trećeg prosinca u 11 sati prijepodne Knin je bio oslobođen. Njemačka obrana je gotovo u potpunosti uništena, a komandant divizije Windisch uspio se probiti na sjever, gde se povezao sa četničkim dijelovima i s njima se tijekom narednih dana probio u južnu Liku.

Osmi korpus NOVJ je u kninskoj operaciji imao 677 poginulih, 2439 ranjenih i 126 nestalih.

Prema izvještaju Komande 15. brdskog armijskog korpusa Komandi Grupe armija E od 8. 12. 1944, ukupna jačina 264. pješadijske divizije je na dan 5. 12. iznosila 1526 ljudi. Ista divizija je u listopadu 1943. imala pun formacijski sastav od 17.200 ljudi. Nakon Kninske operacije 264. divizija brisana je iz registra jedinica Wermachta, a preostalo ljudstvo raspoređeno je u druge postrojbe. Prema istom dokumentu, borbe su bile pune požrtvovanja, a »gubici bili vrlo visoki i doveli do razbijanja 264. divizije i raspada jednog većeg dijela 373. divizije«.

Spomenik osloboditeljima Knina podignut je 1969., a srušen je nakon operacije Oluja 1995. godine. Svojom monumentalnom formom od 25 metara svjedočio je ovoj najvećoj bitci u povijesti Dalmacije. Danas stoji miniran i devastiran.

(izvor fotografija: Antifašistički vjesnik)