Petokraka kao dio hrvatskog identiteta

Petokraka je Hrvatskoj dala:

1. Republiku
2. Politički subjektivitet
3. Državne granice
4. Slobodu
5. Opismenjavanje
6. Pravo glasa ženama
7. Industrijalizaciju
8. Gospodarski napredak
9. Besplatno zdravstvo i školstvo
10. Porast stanovništva
11. Dostupnost društvenih stanova
12. Vlasništvo i upravljanje poduzećima
13. Socijalnu pravdu
14. Kulturni preporod
15. Ugled u svijetu
16. Nadu i optimizam

Davši sve to Hrvatskoj petokraka je puno više od pukog simbola slobode , antifašizma i socijalne pravde. Time petokraka postaje važan dio hrvatskog identiteta.

»A za sve to hvala vama dragi naši komunisti. Jer vi ste dali najveće žrtve i ostvarili ono za čim su težili najveći sinovi hrvatskoga i srpskoga naroda. Vi ste se neviđenim elanom othrvali dušmaninu, obranili rođenu grudu, spasili čast i obraz svoga naroda. To je najveća slava našega naroda za ovih 1300 godina što smo ovdje«, riječi su koje izgovara jedan od najuglednijih svećenika katoličke crkve u Hrvatskoj u 20. stoljeću Dr. Svetozar Rittig, dugogodišnji župnik crkve Svetog Marka u Zagrebu, tajnik dvojice biskupskih gromada Strossmayera i Bauera, te ministar u Vladi NR Hrvatske 1946-1954. godine. On te riječi izgovara na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom 12. listopada 1943. godine, kada će biti i potvrđena Odluka o prključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj, koju je 20. rujna 1943. godine donio NOO za Istru.

To je dan kada je donesena jedna od najznačajnijih odluka u povijesti hrvatskog parlamentarizma uopće, jer od priključenja teritorija matici Hrvatskoj koje su Italiji ustupile Kraljevina SHS i NDH - Istre, Rijeke, Zadra, Splita i Šibenika, Lošinja, Cresa, Lastova i Palagruže, i drugih otoka Kvarnera i Dalmacije, malo je državotvornijih odluka. Grad Rijeka, budući se Republika Hrvatska to nije »sjetila« napraviti, obilježio je godišnjicu postavljajući na čuveni Riječki neboder petokraku, crvenu zvijezdu kao simbol tog priključenja, djelo Nemanje Cvijanovića, riječkog umjetnika s međunarodnom reputacijom i više od 300 izložbi diljem svijeta i radovima u mnogobrojnim svjetskim muzejima. Petokraku je ostvario s 2800 krhotina crvenog stakla koje predstavljaju žrtvu 2800 partizana koji ginu u bitci za Rijeku sa simbolom petokrake na čelu, da bi Rijeka bila slobodna i danas u sastavu Republike Hrvatske. Dovoditi u vezu tih 2800 partizanskih patriotskih boraca s crvenom zvijezdom s razaranjem i žrtvom Škabrnje i Vukovara mogu samo oni koji žele jednu drugačiju Hrvatsku od one kakva je Ustavom definirana, utemeljenu na odlukama ZAVNOH-a nasuprot NDH.

Zbog svega se toga moramo ozbiljno zamisliti nad potpuno neprihvatljivom realnošću da danas Rijekom i Hrvatskom marširaju grupe ekstremista koji svoje protivljenje zvijezdi petokraki iskazuju zastavama i pokličima »za dom spremni«, a da hrvatska policija na to ne reagira. U Hrvatskoj je na žalost izgrađen ambijent pogodan za ustašovanje, a u takvom prostoru za crvenu zvijezdu petokraku nema mjesta. Šokantna je spoznaja da tu klimu stvaraju, pored dvojice zastupnika Mosta Mira Bulja i Marina Miletića (od kojih smo to mogli i očekivati), i troje ministara hrvatske Vlade, Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture, Oleg Butković, ministar prometa i Tomislav Medved, ministar branitelja, koji u petokraki vide poticaj ideološkim sukobima, anakronizam i provokaciju.

Takve kvalifikacije o zvijezdi petokraki možemo naći još samo u izjavama ministara Vlade NDH iz vremena Drugog svjetskog rata. Stoga bi za ministre u Vladi RH pravo pitanje bilo može li zvijezda petokraka za koju je i Europski sud za ljudska prava dao tumačenje, presudu da ona »simbolizira međunarodni radnički pokret i borbu za pravednije društvo«, biti provokacija? Ako je zvijezda provokacija, znači li to da je »za dom spremni« poželjan?

Samo bih podsjetio i Bulja i Miletića i hrvatske ministre koje petokraka provocira, da su igrači splitskog Hajduka napustili Split, kojega su oni koji su bili »za dom spremni« prepustili Italiji i prešli na slobodnu teritoriju otoka Visa, gdje su odmah prišili »crjenu zvizdu« na hajdučke prsi kao simbol slobode i htijenja da Split i Dalmaciju vrate u krilo domovine. Ta »crjena zvizda« s bilog hajdučkoga dresa istovjetna je onoj zvijezdi koja danas ponosno stoji nad Rijekom.

Da li nam je ona potrebna i danas, najbolji je odgovor dao talijanski kritičar Giacinto Di Pietrantonio : »Ova petokraka postaje nužna u kaotičnom vremenu u kojem su demokratske slobode dovedene u pitanje. Ona je spomenik koji nam treba više nego ikad«.

Foto: EPK Rijeka