POVODOM JEDNOG PITANJA S KOMEMORACIJE U GATIMA
Predsjedniče, evo gdje su bili partizani...
Među ostalim što je rekao na poprištu stravičnog četničkog pokolja 1942. u Gatima, predsjednik Zoran Milanović postavio je i pitanje »A gdje su bili partizani?«, povlađujući tako svima koji bi željeli revidirati uloge u Drugom svjetskom ratu. Odlučili smo mu odgovoriti
Piše: VeDRA
01. listopada 2020.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u mnogo je navrata potvrdio svoj antifašizam, ali je više puta slao i zbunjujuće, dvosmislene poruke, pokazujući da i na temi antifašizma kalkulira s time kome se obraća. Sjetimo se, uostalom, isticanja djeda ustaše u TV debati s Andrejom Plenkovićem, ili pak »majke lekarke« u razgovoru s predstavnicima »šatoraša«. Jedna od takvih prilika bila je i komemoracija na mjestu stravičnog četničkog pokolja u Gatima 1. listopada. Predsjednik Milanović istaknuo je s pravom savez talijanskih okupatora i četnika, ili pak dogovor četnika i ustaša o zajedničkoj borbi, ali je u istom dahu oživio i jednu od omiljenih teza povijesnih revizionista koji vole relativizirati uloge u Drugom svjetskom ratu. Istina, Milanović nije rekao ono što se po nacionalno-desnim krugovima stalno ističe, da pokolja ne bi ni bilo da nije bilo partizana i suradnje s mještanima s njima, no prepričao je (navodni ili stvarni) dječji razgovor s djedom, kojega je – kako kaže – davno pitao »A gdje su bili partizani«.
O tome gdje su doista bili partizani historiografija je svoje rekla. Zato i nećemo »otkrivati toplu vodu«, dovoljno je prenijeti poglavlje iz knjige »Dalmacija u narodnooslobodilačkoj borbi« novinara i publicista Sibe Kvesića. Knjiga je dostupna i online, pa je ni Milanoviću nije teško pronaći.
NEPRIJATELJ U DALMACIJI KORISTI ODSUSTVO VEĆIH PARTIZANSKIH SNAGA I VRŠI NOVA ZVJERSTVA U SELIMA DALMATINSKE ZAGORE
Po odlasku dalmatinskih bataljona u livanjsko područje i njihovu ulasku u novoformirane brigade, Dalmacija privremeno ostaje bez većih partizanskih jedinica.
Koristeći se odsutnošću jačih partizanskih snaga, neprijatelj se svetio nad golorukim stanovništvom, koje je dotada pomagalo partizane. 30. septembra 1942. g. narod donjopoljičkih sela u Omiškom kotaru, pod rukovodstvom svojih narodnih odbora, porušio je na nekoliko mjesta cestu, što iz Splita vodi u Zadvarje. Odazivajući se pozivu partizanske komande da ruše ceste, svi za rad sposobni muškarci i žene učestvuju u tome. Samo iz sela Gata cestu je rušilo nekoliko stotina ljudi. U radu na rušenju naročito se isticala jedna grupa od oko 80 žena, kojom je rukovodila učiteljica Jelica Čović. Za vrijeme, dok su seljaci raskopavali cestu, Talijani su na njih tukli topovima iz Omiša, ali se rad nije prekidao.
Talijani su poslije toga odlučili kazniti narod donjopoljičkih sela. Do bi odmazda bila što oštrija, oni u ta sela dovode četnike popa Đujića iz Kninske Krajine, koji su se već dotada pročuli po svojim zlodjelima u selima oko Knina i Dinare. U predvečerje 30. septembra oko 200 Đujićevih četnika Talijani su kamionima iz Splita prebacili u Omiš. U ranu zoru 1. septembra, predvođeni talijanskim oficirima, četnici su upali u sela Gata, Zvečanje. Čišla i Naklice i počeli klati sve odreda: žene, starce, djecu. Samo u selu Gatima poklali su 92 osobe, većinom žena i djece. U Zvečanju četnici su zaklali oko 20 ljudi, u Čišlama 18 i u Naklicama 1 zatečenog starca. Poslije nego su poklali zatečeno stanovništvo, četnici su najprije opljačkali, a zatim zapalili njihove kuće. Selo Gata bilo je spaljeno do temelja. I u drugim selima četnici su zapalili veći broj kuća.
Istog dana jedna veća grupa četnika upala je u selo Dugopolje i Kotlenicu na sjevernoj strani Mosora. U Docu četnici su zaklali 30 stanovnika i selo zapalili. I u Dugopolju i Kotlenicama četnici su uhvatili i ubili nekoliko seljaka. Međutim, do većeg pokolja u tim selima nije došlo, jer se stanovništvo pravovremeno bilo povuklo u Mosor.
Partijska organizacija Omiškog kotara, saznavši za događaje u Gatima, pozvala je svoje članstvo i narod bližih sela, da priteknu u pomoć postradalom stanovništvu. Svi sposobniji muškarci izrazili su spremnost, da pođu na četnike. Ali nije bilo oružja. S lovačkim i nekoliko vojničkih pušaka krenulo se prema Gatima.
U vrijeme, dok su četnici klali stanovništvo poljičkih sela, Mosorski partizani bili su daleko: Solinski leteći vod u selu Blaca, iznad Kozjaka, a Mosorski vod i Dugopoljska desetina na sjevernoj strani Mosora u selu Dugopolje. Saznavši za četničke zločine, partizani usiljenim maršom kreću prema Gatima: Mosorski vod i Dugopoljska desetina pravcem iznad sela Gornjega Sitna i Dubrave, a Solinski vod spušta se na cestu pokraj sela Tugara u namjeri da od stanovnika sazna, gdje je neprijatelj postavio osiguranja. Komandir Solinskog letećeg voda Stevo Marković o tome priča:
»U Tugarima smo naišli na našeg druga Mirka Pivčevića iz Gata, kojega smo zatekli gdje plače. Četnici su mu poklali čitavu obitelj. On nam je rekao, koje su čuke uokolo Gata zaposjeli četnici i Talijani. Krenuli smo dalje trčeći. Ugledavši označenu luku, koja je dominirala okolinom, naredio sam, da se uzme međusobno odstojanje, a zatim smo razvijeni u strijelce počeli oprezno nastupati. Već smo bili došli sasvim blizu, ali niotkud nije bilo glasa, niti se netko mogao primijetiti. Bilo je riskantno, ali i jedino moguće: uputio sam trojicu boraca direktno na čuku. Doista, tamo nije bilo nikoga, i oni su nam dali znak, da priđemo.
Popevši se na čuku, ugledali smo pod sobom selo, koje je ležalo kao na dlanu. Nigdje nikoga — grobna tišina. Gledamo, kako se još dime zapaljene kuće. Od vremena na vrijeme začuje se štropot nekog srušenog krova, čije su grede upravo bile dogorjele. Do nas je dopirao užasan miris sagorjelih kuća, stajskog gnoja i ljudskog mesa. Odjednom smo primijetili dvojicu četnika, koji su iskočili preko ograde potoka, popeli se na livadicu i u jednom uglu stali nešto kopati. Odmah smo pomislili, da su tu zakopali opljačkano zlato i sada su odvojeno došli po njega, da ga ne moraju dijeliti s drugima.
Nenadano iza mene začuje se mitraljeski rafal. To je naš puškomitraljezac, držeći na nišanu dvojicu četnika, zabunom pritisnuo obarač. U tom času oko 200 četnika, koji su ležali u potoku i koje dotad nismo vidjeli uslijed ogradnog zida počelo je u neredu bježati prema Omišu. Mi smo tada zapucali, ali bilo je daleko i teren neravan. Potrčali smo na uzvisine iznad Zakučca i otvorili vatru na talijanske kamione, koji su hitali iz Omiša. da preuzmu četnike. Od naše vatre bilo je ubijeno nekoliko četnika i Talijana – ali to je sve bilo malo. Nevine žrtve nisu bile osvećene. A imali smo za to izvanrednu priliku. Nesmotrenost našeg puškomitraljesca sve je pokvarila.
Kad smo se spustili u Gata, ugledali smo strašnu sliku. Pred selom u jarku ležali su leševi petoro djevojaka. To su bile mljekarice iz Gata, koje su četnici sreli na putu, silovali ih, a zatim zaklali i bacili u jarak. U selu smo na svakom koraku, nailazili na pougljenjene, s kućama izgorjele ljude, priklane žene, starce i djecu. Krv na putu, krv kraj zgarišta, krv po njivicama uokolo kuća. Gdje je tko uhvaćen. tu je i ostao s prerezanim vratom.
U međuvremenu su došli Mosoraši i Dugopoljci. Saznavši da su partizani u selu, oni koji su uspjeli umaći četničkom nožu, vraćaju se natrag. Bilo je teško promatrati njihova od boli izbezumljena lica, jer je svaki od njih oplakivao nekog najbližeg. Ostali smo neko vrijeme u selu i pomogli, da se pokopaju mrtvi. Vraćajući se kroz poljička sela, prolazili smo kroz špalire stanovnika, koji su nam klečeći zahvaljivali, što smo došli, jer je i njih čekala sudbina Gata.«
Postradalom stanovništvu podmosorskih sela cijeli narod omiškog područja pritekao je u pomoć. Pod rukovodstvom NOO-a bilo je organizirao sakupljanje pomoći za postradale. Iako i sam u već dužoj oskudici, narod Omiša i svih okolnih sela davao je od zadnjeg, što je imao u fond za postradale. Na taj način bar za neko vrijeme ljudima je bila osigurana prehrana i drugo najnužnije za život.
Poslije ovih jezivih četničko-talijanskih zločina narod podmosorskih sela još čvršće je zbio svoje redove, stavljajući sve svoje snage na raspolaganje narodnoj vlasti i partizanima. Već sutradan po izvršenim četničkim pokoljima iz donjopoljičkih sela pristupila su u Mosorski vod 22 nova dobrovoljca.
Sibe Kvesić, iz knjige Dalmacija u narodnooslobodilačkoj borbi
Vezani članci
Svijet |
Pismo hrvatskog partizana nobelovcu Dylanu |
Antifašističko naslijeđe južnoslavenskih naroda bilo je moralni i politički kapital koji se i danas u svijetu može afirmirati. To je pokazala i jedna polemika na stranicama uglednog New York Timesa iz 2013. Radi se o pismu zagrebačkog nakladnika i publicista Slavka Goldsteina slavnom američkom umjetniku Bobu Dylanu. Pokazalo se u toj polemici da glazbenik Dylan koji živi u SAD-u i Izraelu i povremeno javno govori o svom židovskom identitetu, iskustvima koje ga prate, antisemitizmu, rasizmu i neofašizmu, nikad nije čuo za hrvatske partizane...
Hrvatska |
Školski primjer manipuliranja poviješću |
Sve što treba znati o stanju svijesti na HRT-u i njihovom odnosu prema prošlosti, stane u samo tri činjenice. Prva je višegodišnja opstrukcija puštanja dokumentarne serije Hrvoja Klasića o NDH, koju je HRT, da stvari budu bizarnije, sam producirao. Druga je činjenica da za svojevrsni nastavak tog serijala, onaj posvećen partizanima, HRT nije imao interesa, pa je tu Klasićevu, puno kvalitetniju seriju, producirala sarajevska Al Jazeera Balkans. I treća je ta da je javna radio-televizija, u isto vrijeme dok je »Partizani« nisu...
EX-YU |
Spektakularan serijal o partizanima |
Hrvoje Klasić vjerojatno se neće složiti, ali Hrvatska radiotelevizija napravila mu je ogromnu uslugu time što nije prihvatila njegovu ideju za dokumentarni serijal Partizani, a i time što mu je u produkciji prethodnog serijala o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj stvarala brojne poteškoće. To će se pokazati kao velika škola, i praktično i u smislu otpuštanja kočnica. U praktičnom smislu – i to je bila jedina stvarna mana serijala o NDH – autor je shvatio da je dvanaest epizoda previše. S druge strane, šest epizoda za partizane u svim...
EX-YU |
Hrvoje Klasić: Partizanima se može ponositi čitava Europa |
Skoro kao o nogometu, kod nas svatko koga zanima analitička historiografija o Drugom svjetskom ratu na jugoslavenskom tlu ima dojam da »zna« bolje od nekoga drugoga koji također »zna« o istom pitanju, pogotovo u regionalnom ključu. U tom smislu, budući da smo ljubaznošću producenata Al Jazeere Balkans imali priliku premijerno pogledati nekoliko epizoda serije povjesničara Hrvoja Klasića, valja reći nešto o onome što njegova serija nije. »Partizani«, koji se u tjednom ritmu odnedavno prikazuju na Al Jazeeri Balkans,...
Split |
Pogibija prvog splitskog partizanskog odreda |
Negdje u blizini Dugopolja odred se zaustavio. Bijaše ponoć, tiha. Pod slabim svjetlom odlutalog mjeseca jedva su se razabirale raštrkane seoske kuće. Šta čekamo? — Vezu. Trebalo je da nas sačeka. Prošao je čitav sat, pa još jedan. Iz daljine dopire iskidani, promukli lavež pasa. — Idemo! Kolona se razvukla, izmoreni borci posrću, padaju, svakih pola sata zastaje se i čeka da se odred prikupi. Mjesec se već sasvim izgubio, noć postala čudno crna, masna, a kamenjar oštar, iskidan, surov. Oko tri i po sata počelo je...
Split |
Muzičar u gradu gluhog uha |
Premda je glavom i brkovima, posredstvom brončane biste, naoko trajno prisutan u svojemu rodnom gradu i ubiciran u foyeru HNK Split, Silvije Bombardelli (ne)službeno je prezren u društvu i izopćen iz glazbenih programâ sviju gradskih pozornica. Nitko, naravno, ne pamti kad je zadnji put bilo izvedeno neko njegovo glazbeno djelo, a nema među živima onoga, ili one, koji će, ili koja, sjetiti se najposljednije prilike kad je bilo iole javnoga govorenja o djelu ili djelovanju ovoga među najvećim značajevima u resoru splitske kulture za trajanja cijeloga XX....
Hrvatska |
Oj Mosore, Mosore |
Dana 24. veljače 1990. godine umro je pjesnik i književnik Jure Kaštelan. Rođen je 1919. godine u Zakučcu kraj Omiša. U Drugom svjetskom ratu ispjevao je pjesmu »Oj Mosore, Mosore« koja govori o vjekovnoj težnji Poljičana za slobodom, koja produbljuje prkos prema tuđinu i poziva u partizanske redove. Pjesma je prešla granice mosorskog područja. Dalmatinske brigade prenijele su je u Bosnu i Crnu Goru, pjevala se na Neretvi i Sutjesci i u svim partizanskim jedinicama širom zemlje. O nastanku pjesme Jure Kaštelan je rekao: »Godine 1942. u odredu, na Mosoru, uz...
Hrvatska |
»To su ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata« |
Dugo je Hrvatskoj televiziji trebalo da emitira serijal NDH koji je pripremio dr. Hrvoje Klasić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kada je konačno emitirana, bio je to veliki uspjeh. Prije svega jer je govorila o periodu o kojem se još uvijek malo zna, ali postoje brojne kontroverze. I zanimanje javnosti. Kada je dr. Klasić predložio da radi serijal o partizanima, HRT opet nije iskazao zanimanje. Ipak, od jeseni će biti prikazan serijal Partizani, ali...
Split |
Dosta je deklarativnog antifašizma |
Već desetak godina uvijek nepoznati huligani u ovo vrijeme ili prefarbaju ili na neki drugi način oštete tu spomen ploču Prvom splitskom partizanskom odredu koju mi uporno čistimo i obnavljamo natpis koji stoji na njoj. Ovaj put Grad Split promptno je reagirao. Da ne budemo nepošteni, i prethodna vlast slala je izaslanike koji bi se prigodno poklonili, ali to nije dovoljno. Treba puno više raditi po školama, kao što smo mi pokušali u Kaštelima, otvoreno govoreći i o onom i o ovom ratu, kao i o svim greškama koje su napravljene, bez pokušaja...
Dalmacija |
Epopeja otoka heroja |
Otok Iž, zajedno s većim dijelom Dalmacije, prema Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. pripao je Italiji. Talijanska vojska smjestila se u Velom Ižu a u Mali Iž je redovito dolazila talijanska vojna ophodnja. Talijanci su provodili racije i tražili po otoku komuniste koji su i nakon propasti republikanaca u španjolskom građanskom ratu nastavili širiti propagandu. Nevjerojatan je ali točan podatak da je s otoka Iža u internacionalne brigade u Španjolsku otišlo 15 dobrovoljaca. Živa su se vratila samo dvojica. Dugo je među Ižanima bio prisutan duh Dolores...
BiH |
Nacistički teror u Mostaru |
U Mostaru se u noći 14. na 15. lipnja dogodio bezumni čin. Počinili su ga neonacisti – neofašisti. Razbijene su skoro sve od 700 ploča s imenima poginulih partizanskih boraca. Spomen kompleks mostarskog partizanskog groblja vrhunsko je umjetničko djelo autora Bogdana Bogdanovića. Brojne inozemne institucije, uključivo i Veleposlanstvo SAD, i građani, osudili su ovaj čin barbarizma. Zaprepašćujući su razmjeri mržnje prema antifašističkom pokretu i antifašističkom nasljeđu. Nemojmo se zavaravati. Među nama su prisutni zločinački umovi, sutra...
Dalmacija |
Antifašizam Glavnog stana |
Više od četvrt stoljeća po formalnom oslobađanju zemlje, hrvatski nacionalisti ne pomišljaju na odlaganje naoružanja, jer nakon Domovinskoga treba dobiti i Drugi svjetski rat. Specijalne jedinice s borcima koji su prošli posebnu obuku i nakupili golemo iskustvo zalaze duboko u historijske šume, pretražuju stopu po stopu nepristupačna terena, i nemilosrdno se obračunavaju sa simboličkim inventarom koji ne zadovoljava današnje kriterije. Vođene su najplemenitijom idejom – da hrvatski narod, nakon što je stjecanjem vlastite nacionalne države osigurao...
Sutjeska |
Dalmatinska dica, daleko od kuće |
Dana 15. svibnja 1943., jednog sumornog proljeća, počela je jedna od najsurovijih bitaka u Narodnooslobodilačkom ratu, bitka na Sutjesci. Na vrletnom komadu šuma i ničega na partizanske borbene jedinice i centralnu bolnicu krenula je vojska od skoro 130 tisuća fašista iz gotovo svih zemalja koje su činile tu osovinu zla. Bitka je trajala više od mjesec dana, a partizani su napokon u lipnju probili obruč fašista i preko planine Zelengore izvukli svoje ranjenike i nastavili rat do slobode! Čovjek na slici je Gojko Ujdurović, partizanski ratnik...
Hrvatska |
ONI SU SMATRALI DA GRADE BOLJI SVIJET |
U prošlom broju Nacionala predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac otkrio je da je premijer Andrej Plenković osobno intervenirao kako bi dokumentarna serija »NDH«, profesora povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoja Klasića, nakon mjeseci odugovlačenja ipak bila prikazana na Hrvatskoj televiziji. U intervjuu za Nacional Klasić komentira taj nesvakidašnji način uređivanja javne televizije te iznosi i druge okolnosti nezadovoljavajuće suradnje s HRT-om, koja ga je ponukala na to da svoj novi, nadasve zanimljiv dokumentarni projekt počne...
Hrvatska |
OPERACIJA SCHWARZ JEDNE KOLUMNISTICE |
Kolumnist Telegrama Goranko Fižulić ima pravo kad tvrdi da se hrvatska politička desnica ni nakon tri desetljeća nije pomakla iz antijugoslavenskih i antikomunističkih rovova. »Radi se o borbi s utvarama jer na drugoj strani već četvrt stoljeća doslovno nema nikoga. Garnirana s više ili manje neskrivenih simpatija prema endehaziji, ta je borba učinila cijelu političku scenu u Hrvatskoj anakronom i povremeno redikuloznom«. Nesumnjivo je da kolumnistica Višnja Starešina borac iz tog rova. Koliko to što ona piše čitatelji uzimaju ozbiljno,...
Hrvatska |
»DI STE PARTIZANI« – Uistinu, di su partizani? |
Prvi put u posljednjih trideset godina hrvatska vlada organizirala je 22. lipnja u Spomen-parku u Brezovici kraj Siska proslavu državnog praznika, Dana antifašističke borbe. Do ove godine, predstavnici državne vlasti tamo su dolazili u goste nasljednicima boračke organizacije iz jugoslavenske države koji su se sve ove godine brinuli da se obilježi jedan državni praznik nove hrvatske države. Taj novum prilikom 80. obljetnice osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odreda i prve antifašističke borbene jedinice u ovom dijelu Europe,...
Zagreb |
Partizani – jedini na pravoj strani |
Povodom obilježavanja Dana antifašističke borbe na tribini »Početak Drugog svjetskog rata«, koju je u Novinarskom domu u Zagrebu organizirao Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, o antifašizmu i antifašističkoj borbi govorili su Ivo Goldstein, Hrvoje Klasić i Sandra Benčić. Prema pisanju zagrebačkog tjednika »Novosti«, izlaganja profesora Ive Goldsteina i Hrvoja Klasića te saborske zastupnice Sandre Benčić uz moderiranje novinara Vlade Vurušića i uvodnu riječ predsjednika SABA RH Franje Habulina dala su iscrpne poglede na...