ADORNOVO PREDAVANJE ASPEKTI NOVOG DESNOG RADIKALIZMA IZ 1967., KOJE JE U NAS OBJAVIO TIM PRESS, I DANAS JE IZRAZITO AKTUALNO
Kako agitiraju ekstremisti
Hrvatski će čitatelj u Adornovu govoru, čiji je tonski zapis pronađen u arhivima Saveza socijalističkih studenata Sveučilišta u Beču, moći pronaći analizu aspekata desnog radikalizma koji će mu omogućiti da razumije socijalnu psihologiju hrvatske nove desnice
Piše: Tihomir Cipek
30. ožujka 2022.
Hrvatska je javnost zahvaljujući brojim studijama koje tematiziraju kritičku teoriju frankfurtskog Instituta za društvena istraživanja imala mogućnosti upoznati se sa političkom teorijom Theodora W. Adorna. Riječ je o filozofu čija je marksistička misao bila dio ideologije koje je tražila novi, samoupravni put u socijalizam. Doduše, kritička teorija Frankfurtske škole nije uvijek u potpunosti bila prihvaćena od strane vladajuće elite, no nije bilo dvojbe da se radi o filozofiji pomoću koje je bilo legitimno tumačiti svijet života. Političke ideje Frankfurtske škole bile su izrazito popularne i kod ljevice na Zapadu. Adorno je zahvaljujući svojim interesima za psihologiju i glazbu bio osobito popularan. Opraštalo mu se čak i to što je – iz perspektive njemačkih građanskih salona – preferirao klasičnu glazbu a prema tada izrazito popularnom jazzu bio krajnje rezerviran. Nije cijenio ni američku kulturu koja mu je izgledala ispraznom kulturnom industrijom koju zanima isključivo profit, a ne ljepota ili duhovni razvoj čovjeka. Štoviše, smatrao je da cijela kulturna industrija služi porobljavanju, a ne emancipaciji.
Od NPD-a do AfD-a
Adornovoj popularnosti doprinosila je i njegova slika u njemačkoj javnosti – slika njemačkog intelektualca židovskog porijekla koji je razumio i upozoravao da nacizam Njemačku vodi u propast, koji je u SAD-u stekao nove uvide u razvoj zapadnjačke civilizacije te pomoću njih želi ne samo emancipirati njemačko društvo nego i cjelokupno društvo Zapada. U velikom dijelu javnosti, sklonom idejama emancipacije pojedinca, društvene jednakosti i solidarnosti, pa i rušenju kapitalizma, smatralo se da Adornove ideje pružaju nezaobilazne putokaze. Njegova su djela bila u svakoj sveučilišnoj biblioteci, tematizirala su se na seminarima društvenih i humanističkih znanosti svih važnijih svjetskih sveučilišta. Sam Adorno je pak bio svojevrsna sveučilišna zvijezda čija su predavanja punila dvorane. Smatralo se da su u cijelosti poznata javnosti sve dok u arhivima Saveza socijalističkih studenata Sveučilišta u Beču nije pronađen tonski zapis njegova predavanja Aspekti novog desnog radikalizma iz 1967. godine. Vrlo brzo nakon što je otkriven, zapis je objavio nakladnik Shurkamp. Predavanje je naišlo na velik odjek u njemačkoj javnosti. Nije bilo uglednijih novina, televizijske i radio-emisije koja nije objavila osvrt na knjigu, odnosno predavanje. Svi komentari, i u konzervativnim i u liberalnim medijima, isticali su kako je Adornovo predavanje iz 1967. i danas izrazito aktualno. Adorno je, naime, upozoravao na opasnost koju je za demokraciju predstavljao politički uspon Nacionalno-demokratske stranke Njemačke (Nationaldemokratische Partei Deutschlands / NPD), ekstremno desne stranke koje je 1965. uspjela ući u nekoliko pokrajinskih parlamenta SR Njemačke. To je potaknulo njemačku javnost da ondašnji uspon NPD-a usporedi s današnjim usponom radikalne desnice okupljene u Alternativi za Njemačku (Alternative für Deutschland / AfD). Štoviše, za razliku od NPD-a, koji nikada nije uspio ući u savezni parlament, AfD-u je izborni rezultat od 12,6 % glasova omogućio da 2017. godine postane parlamentarna stranka. Nakon toga u njemačkoj se javnosti razvila diskusija o razlozima AfD-ovog uspjeha. Zahvaljujući toj raspravi Adornovo predavanje iz 1967. godine postalo je ponovo aktualno. Naime, nedvojbeno je da njegova analiza značajki ondašnjega desnog radikalizma omogućuje da se bolje razumiju i današnje političke okolnosti. To ne vrijedi isključivo za njemački desni radikalizam i ekstremizam, nego ujedno pruža osnovu za razumijevanje fenomena desnog radikalizma u aktualnim hrvatskim okolnostima. Adornova objašnjenja utemeljena su u njegovim tumačenjima ekonomskih, društvenih i političkih značajki kapitalističkog poretka, koje su relevantne ne samo za njemačko nego i za hrvatsko društvo. Dakle, iako u Hrvatskoj ne postoji tako snažna parlamentarna stranka radikalne desnice poput AfD-a, vidljivo je da se političari tog svjetonazora nastoje ujediniti i organizirati ne bi li postali novi bitan čimbenik hrvatske politike. Njihovo djelovanje kroz udruge desnoga civilnog društva sve je zapaženije u javnosti. Okuplja ih protivljenje svemu modernome, onome što dolazi s Francuskom građanskom revolucijom i prosvjetiteljstvom. Liberalne ideje proglašavaju ostacima komunizma ne bi li ih delegitimirali, pa se pod krinkom borbe protiv komunizma bore protiv liberalne ideje slobode pojedinca i političkih institucija koje su na temelju ove ideje izgrađene. Jedna od glavnih teza radikalne desnice je da fašizam, u hrvatskoj varijanti ustaštvo, ako i jest postojao, jednostavno više nije moguć. Poput njemačkih radikalnih desničara koje tematizira Adorno, i hrvatski tvrde da nemaju nikakve veze s političkim ekstremizmom, nego sebe predstavljaju kao ljude koji se bore za suverenost vlastite nacije. Tomu su prilagodili i vlastito ime, pa sami sebe zovu »suverenistima«.
Nejednakost, autoritarnost i negiranje fašističkih zločina
Vrijednost Adornova predavanja stoga nije isključivo u tomu da nam omogućuje uvid u politička promišljanja lijevog intelektualca koji austrijskoj publici tumači njemačku politiku šezdesetih godina 20. stoljeća, nego u aktualnosti iznesenih teza, odnosno u njihovoj spoznajnoj funkciji u razumijevanju današnjih hrvatskih i uopće europskih okolnosti. Ona proizlazi iz Adornove osnovne teze prema kojoj društvene pretpostavke za razvoj fašizma još uvijek postoje. Smatra da se one nalaze u samoj strukturi kapitalizma, odnosno da proizlaze iz tendencije koncentracije kapitala koja uzrokuje veliku socijalnu nejednakost. Ovom tezom Adorno je anticipirao današnju raspravu o nejednakosti, središnju raspravu ne samo u ekonomiji nego i u društvu te politici uopće. Drugu važnu pretpostavku za razvoj fašizma vidi u autoritarnim značajkama osobnosti suvremenog čovjeka koju proizvodi kulturna industrija. Treću pretpostavku javljanja i jačanja desnog radikalizma Adorno vezuje uz njemačke prilike nakon Drugoga svjetskog rata. Nalazi ih u politikama povijesti koje umanjuju ili negiraju fašističke zločine ili pak poriču zločinačke značajke političkog poretka Trećeg Reicha. U slučaju hrvatskih desnih radikala to se odnosi na fašistički poredak NDH-a. Odnos prema fašističkoj prošlosti u središtu je Adornove raščlambe. Naime, njegovo bečko predavanje iz 1967., Aspekti desnog radikalizma, nastavlja se na njegovo predavanje iz 1959. pod naslovom Što znači prerada prošlosti?
Adornove teze možda će dijelu hrvatske čitateljske javnosti biti suviše provokativne, ali upravo su zbog toga nedvojbeno poticajne za daljnje društvene analize. Njegova promišljanja imaju sve pretpostavke da postanu nezaobilazno štivo za sve one koji žele bolje razumjeti aktualna politička zbivanja. Naravno, svatko će sam donijeti sud o tomu postoje li pretpostavke za razvoj fašizma, koje Adorno navodi, i u današnjemu hrvatskom društvu. Ono što se čini nedvojbenim jest da njegova razmatranja pružaju izvrsne teorijske uvide za ovu tezu. Adorno govori o tomu da njemačka radikalna desnica umanjuje broj žrtava Auschwitza, i da to ne čini zbog toga jer želi ustanoviti točan broj ubijenih, nego zato da bi mogla tvrditi da nacisti zapravo i nisu počinili masovne zločine. Ne čini li hrvatska ekstremna desnica isto sa žrtvama Jasenovca? Adorno kaže da njemačka neonacistička stranka uzima u demokratskom poretku prihvatljivo ime »nacionalno-demokratske«, kako bi na taj način građanima postala prihvatljiva. Ne čine li to i hrvatski desni radikali kada se nazivaju »suverenistima«? Adorno ističe kako se pojam »komunisti« koristi u svrhu zastrašivanja i dobivanja političke pozornosti jer je u SR Njemačkoj komunistička stranka bila zabranjena. Ne čine li slično i hrvatski radikalni desničari kada šire tezu o komunističkim sablastima koje kruže Hrvatskom iako kod nas ne postoji niti jedna parlamentarna stranke radikalne ljevice? Ne čini li se to, zapravo, ne bi li se napalo liberalne tekovine zapadnih društava? Važan dio Adornova govora čini analiza značajki autoritarne osobnosti koje je istraživao u vrijeme boravka u SAD-u. Smatra da je autoritarni karakter središnji aspekt novoga desnog radikalizma. Upravo socijalno-psihološkim pretpostavkama fašizma, koje proizvodi kulturna industrija kasnog kapitalizma, poklanja veliku pažnju. Adorno drži da se iza fašistoidne psihe krije strah, agresija i kukavičluk; u ono vrijeme nije, naravno, mogao predvidjeti da će elektronske mreže postati raj za kukavice koji nekažnjeno šire govor mržnje. Da će se ekstremisti. čak i prema pristojnom građanskom ophođenju – ljudima koji govore, molim, hvala, oprostite – upravo zbog njihove pristojnosti, odnositi s prezirom. No, nema sumnje da njegova analiza omogućuje da se stekne bolji uvid u suvremene društvene okolnosti. U slike društva koje su oblikovane novim medijima, medijima koji ujednačuju sva mišljenja i dovode u pitanje autoritet znanja.
»Suverenističkoj« desnici sve je crno
Adorno je, naime, dobro uvidio da se na taj način dovodi u pitanje i sama sloboda. A bijeg od slobode i preuzimanja osobne odgovornosti ne samo da je glavna značajka autoritarne osobnosti nego čini temelj za razvoj pokreta nove radikalne desnice. Pridjev »nova« može se, naravno, uzeti s rezervom. Naime, Adornovo predavanje pokazuje upravo na kontinuitet takvog načina mišljenja i djelovanja. Autoritarni karakter politički aktivira i usmjerava u svrhu svojih ciljeva radikalno desna propaganda, koja slijedi pravila koja su ustanovili još nacistički ideolozi. Zanimljivo je da se to ni u umreženom društvu novih medija nije bitno promijenilo. Danas se radi samo o tomu da desničarska propagandna manipulacija brže dopire do publike, a »nepodučljivost« koju spominje Adorno i dalje postoji. Zbog sustava medijskog akvarija koji omogućuje da se istomišljenici susreću isključivo s tezama koje ih učvršćuju u njihovim predrasudama, izgleda još snažnijom nego prije. Adorno u temeljima sustava propagande vidi potrebu autoritarnog karaktera za katastrofom. Ovu tezu potvrđuju i najnovija psihologijska istraživanja koja naglašavaju vezu između straha, prijemčivosti osobe za paranoične projekcije i njezine sklonosti idejama ekstremne i radikalne desnice. Hrvatska istraživanja o vezi između vjerovanja u urote i političke orijentacije također potvrđuju Adornove nalaze. Urotničke radikalno desničarske projekcije, naglašava Adorno, utemeljene su u podsvjesnoj težnji za katastrofom. Pri tomu navodi fundamentalno pitanje koje izgovara lik Wagnerove opere pitajući »Znaš li što Wotan želi?« i odmah odgovarajući da želi »Kraj!«. Naime, u tome tipu mišljenja, tek nakon kraja, nakon katastrofe, moguća je obnova nacije. Težnja za novim početkom koji se javlja nakon katastrofe, a navodno jamči potpunu obnovu nacije, koja će ponovo postati suverena, osnova je ideologije i nove hrvatske radikalne desnice. Ne slika li »suverenistička« desnica sve fenomene hrvatskog društva najcrnjim bojama? Ne razvijaju li mediji pod kontrolom radikalne desnice prizore potpune nacionalne katastrofe? Kao da Hrvatskoj nema spasa dok oni ne dođu na vlast i iz temelja u potpunosti sve promjene. Kao da bez konzervativne revolucije nema budućnosti. Hrvatski će čitatelj u Adornovu govoru moći pronaći analizu aspekata desnog radikalizma koji će mu omogućiti da razumije socijalnu psihologiju hrvatske nove desnice. Uvidjet će da su organizacije i propaganda njezina racionalna sredstva koja nastoji primijeniti u iracionalne svrhe. Adorno se, naravno, pita može li se i na koji način boriti protiv radikalno desnih pokreta. Nisu li njihovi članovi, kako kaže, »nepodučljivi«, skloni ludilu, socijalnom bijesu, pa se na njih i ne može utjecati? Na to pitanje daje klasični marksistički odgovor koji polazi od toga da su ljudi vođeni svojim materijalnim interesima i da su, kako bi ih zadovoljili, spremni prihvatiti osnovna pravila demokratskog poretka.
Kasno oblikovanje samostalne države, koja je u hrvatskom slučaju oblikovana nakon obrambenog rata, također može biti poticaj za usporedbu njemačkih i hrvatskih okolnosti. Hrvatskoj publici može nedostajati analiza odnosa vjerskih organizacija spram desnog radikalizma, ali očito je da su u Njemačkoj crkve imale sasvim drugačiji odnos prema političkom djelovanju, nego li je to danas slučaj u Hrvatskoj. Adorno ih zbog toga jednostavno nije uvrstio u svoju analizu. No, čini se da bi hrvatska javnost mogla povući usporedbu između tumačenja javne politike u njemačkom i hrvatskom radikalno desnom diskursu. Naime, Adorno navodi kako njemačka radikalna desnica nema oblikovane javne politike, nema konkretnih prijedloga vezanih uz zdravstvenu, obrazovnu ili ekonomsku politiku. Ističe kako je razgovor s vođama NPD-a od konkretnih stavova iznjedrio samo njihovo zalaganje za smrtnu kaznu. Naravno, odmah je ukazao i na etičku nedosljednost njihove pozicije, jer dok zagovaraju smrtnu kaznu istovremeno se protive suđenjima za njemačke ratne zločine. Nije li to vrlo slično stavu koji se može čuti i u radikalno desnom dijelu hrvatske javnosti koje zagovara uvođene smrtne kazne dok istovremeno tvrdi da se u obrambenom ratu nisu mogli počiniti zločini?
Sloboda i znanje
Nedvojbeno je da će Adornov govor zanimati i hrvatsku javnost. Riječ je o poticajnoj analizi koja ne samo da sjajno tumači uzroke i značajke njemačkog desnog radikalizma nego omogućuje da se bolje razumiju i aspekti hrvatskoga desnog radikalizma. Adorno ne samo da postavlja pitanja nego daje i odgovore koji pokazuju da u osnovi njegova marksistička i socijalno-psihologijska analiza još uvijek funkcionira. Njezina je vrijednost u brižnom tkanju veze između slobode i znanja, a Adorno je to učinio vješto, pomoću neospornih znanstvenih činjenica. Zbog toga nema dvojbe da će hrvatska javnost pronaći odgovore na pitanja koja se obzirom na fenomen hrvatske radikalne desnice uvijek iznova postavljaju.
Vezani članci
Svijet |
Pismo hrvatskog partizana nobelovcu Dylanu |
Antifašističko naslijeđe južnoslavenskih naroda bilo je moralni i politički kapital koji se i danas u svijetu može afirmirati. To je pokazala i jedna polemika na stranicama uglednog New York Timesa iz 2013. Radi se o pismu zagrebačkog nakladnika i publicista Slavka Goldsteina slavnom američkom umjetniku Bobu Dylanu. Pokazalo se u toj polemici da glazbenik Dylan koji živi u SAD-u i Izraelu i povremeno javno govori o svom židovskom identitetu, iskustvima koje ga prate, antisemitizmu, rasizmu i neofašizmu, nikad nije čuo za hrvatske partizane...
Hrvatska |
Bilanca prazna, sadašnjost porazna |
Rezultati ankete o tome koliko je ljudi u domaćoj javnosti upoznato s činjenicom da Hrvatska predsjedava IHRA-om, Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust te da li su negdje nešto pročitali o tome, čuli za neku inicijativu, akciju, skup, izložbu bili bi, vjerujemo, porazni. Hrvatska zaista od 1. marta 2023. do 1. marta 2024. predsjedava IHRA-om, međunarodnim tijelom koje itekako ima veze s hrvatskom prošlošću, ali i sa sadašnjošću u kojoj ustaški pozdrav »za dom spremni« odjekuje skoro na svakoj utakmici i koji je polako, zahvaljujući...
Europa |
Carola Rackete: Treba nam antifašistička alijansa |
U lipnju 2019. godine Carola Rackete bila je kapetanica broda Sea-Watch 3 koji je spasio oko 40 ljudi od utapanja u moru. Nakon akcije spašavanja brod se uputio ka Lampedusi, ali su tamošnje vlasti tokom dvije sedmice spriječavale sidrenje i iskrcavanje. Usprkos zabrani, kapetanica Rackete usidrila je brod, nakon čega je uhapšena i optužena za pomaganje »ilegalnih migracija«. Suočena sa optužbama, kapetanica je odgovorila da je samo obavljala svoju dužnost spašavajući ljude od utapanja. Konačno, 2021. Rackete je oslobođena...
Hrvatska |
»To su ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata« |
Dugo je Hrvatskoj televiziji trebalo da emitira serijal NDH koji je pripremio dr. Hrvoje Klasić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kada je konačno emitirana, bio je to veliki uspjeh. Prije svega jer je govorila o periodu o kojem se još uvijek malo zna, ali postoje brojne kontroverze. I zanimanje javnosti. Kada je dr. Klasić predložio da radi serijal o partizanima, HRT opet nije iskazao zanimanje. Ipak, od jeseni će biti prikazan serijal Partizani, ali...
Zadar |
Antifašistički pokret pripada prosvjetiteljskom pokretu. Oslobodio je i očuvao ljudskost |
Na se koji način, u sadašnjem trenutku i iz pozicije sadašnje vremena, ljudski svijet odnosi prema prošlosti? Čovjek je ili povijesno biće ili je zvijer. Ne postoji neka treća mogućnost. Antifašizam pripada ljudskoj povijesti. Ugrađen je u hrvatski Ustav i u hrvatsku slobodu. Zbog toga mi danas slobodno govorimo o antifašizmu – jer pripadamo povijesti. Oni koji o antifašističkom pokretu ne mogu, ili ne smiju govoriti, ne pripadaju povijesti. Oni sada šute. Njih sada nema. Oni se ne smiju...
Split |
Povratak antifašističkom identitetu Splita |
Devedesetih godina podmuklo je, pod plaštem demokratskih promjena, gradu Splitu oduzeta Ulica žrtava fašizma. Promjene su brzopotezno odnijele i ime Palmine Piplović dječjem vrtiću na Marjanu. U svojevrsnom dance macabreu skinute su brončane i kamene glave Đermana Senjanovića, Ranka Orlića, Nenada Ravlića i drugih poginulih splitskih mladića koje su kao uzor hrabrosti i patriotizma stajale u školskim dvorištima i predvorjima. Slijedilo je prljanje, skidanje ili ritualno razbijanje mnogih drugih obilježja postavljenih u spomen na ljude...
Zagreb |
Oslobodilac i pobjednik |
Klub zastupnika SDP-a u Skupštini Grada Zagreba podnio je Prijedlog za uvrštenje u Fond imena odnosno preimenovanje sadašnjeg Trga Republike Hrvatske, čime je vraćanje Trga maršala Tita i formalno uvršteno u proceduru. Traži da se Titu vrati trg na kojemu se nalazi HNK. Obrazloženje prijedloga, čiji je autor predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a Viktor Gotovac, napisano je na pet stranica. Na prve dvije su zasluge Josipa Broza za to što danas živimo u neovisnoj Hrvatskoj u čije su granice vraćeni svi hrvatski krajevi, a na sljedeće tri je Brozov...
Split |
Partizani su bili prvi pravi hrvatski branitelji! |
[quote=Nikada nismo smjeli doći u tu situaciju da se konfrontira partizanski pokret i branitelji iz 1991. Ono što se nije smjelo dogoditi, a dogodilo se: najedanput su branitelji bliže ustašama nego partizanima] Profesor Hrvoje Klasić okušao se u različitim vidovima aktivizma pokušavajući mijenjati svijet oko sebe. Bio je u ratu, sudjelovao u radu političke stranke, organizirao peticije i tribine i bio sudionikom brojnih protesta. A onda je kao profesor povijesti odlučio, kako sam kaže, iskoristiti sva sredstva kako bi ono čime...
Hrvatska |
Patriotizam nije mahanje zastavama, nego ravnopravnost, mir i pravednost |
Zoran Pusić desetljećima je već među prvacima borbe za ljudska prava i prava manjina, civilno društvo i mirno rješavanje konflikata. Cijeli svoj život posvetio je promociji antifašističkih vrijednosti u hrvatskom društvu, a protiv buđenja sentimenata prema takozvanoj NDH i povijesnog revizionizma, bez obzira dolaze li takve težnje od marginalnih grupa, kvaziznanstvenika ili pak od predstavnika vlasti. Nedavno je, kao osvjedočeni prijatelj naše udruge VeDRA, sudjelovao i u mimohodu kojega smo u Splitu...
Svijet |
Može li liberalizam zaustaviti fašizam? |
Uzroci jačanja i uspona populističke desnice u suvremenim političkim zbivanjima postali su jedan od središnjih predmeta analize društvenih i humanističkih znanosti. Ne iznenađuje stoga složenost pristupa i svojevrsna višestrukost interpretativnih dimenzija koja se nameće pri bilo kakvoj diskusiji o spomenutom fenomenu. Ovdje ću se baviti primarno kritičkim sagledavanjem nedostataka imanentnih političkoj filozofiji liberalizma u izgradnji snažnog institucionalnog i vaninstitucionalnog okvira za neutralizaciju fašističkih stremljenja u...
Svijet |
Jakovina: Idu li antifašisti u ilegalu? |
Danas slavimo Dan pobjede nad fašizmom. Prošlo je 76 godina otkako je kapitulirao jedan od najzločinačkijih režima kojega je čovječanstvo ikad upoznalo, onaj nacistički. Toga dana, 9. svibnja 1945. (ili 8. svibnja, kad je primirje zapravo potpisano) i građani Hrvatske bili su čvrsto na pobjedničkoj strani, onoj koja je nakon šest godina rata – u Hrvatskoj i Jugoslaviji nakon četiri godine – konačno pobijedila, i donijela tadašnjem svijetu nadu da će mir trajati vječno, ili bar da se zla koja su donijeli fašizam i nacizam više...
Hrvatska |
Luka Džanko – osvjedočeni domoljub i antifašist |
U pojedinim izrazito desničarskim medijima nedavno su se pojavili grubi napadi na našeg člana, generala HV-a Luku Džanka kojem se – očito zbog otvoreno iskazivanog antifašizma – spočitavaju navodne antihrvatske aktivnosti tijekom 1991., a prigovaraju mu i negativan stav prema postrojbama HOS-a. Slijedom takvih objeda naša Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista želi još jednom ukazati na osvjedočeno domoljublje generala Džanka, posebno iskazano u Domovinskom ratu. Umjesto izmišljotina nudimo argumente, izvorne...
Svijet |
Kad pojedinac postane kotačić u službi nacije... |
Prošlo je više od dvadeset pet godina otkako je Umberto Eco u svojem glasovitom eseju »Ur-fašizam«, formulirao arhetipsku konstrukciju fašističkih stremljenja, precizno secirajući fluidnosti i unutarnja proturječja koja ih omeđuju. Svijet je u međuvremenu munjevitom brzinom zakoračio u hiperkompleksnu realnost ekonomske globalizacije, praćenu strelovitim porastom digitalnih inovacija. Oslobođen utopijske energije revolucionarne komunističke borbe, novi je poredak legitimaciju pronašao u liberalnoj političkoj misli, naročito...
Šibenik |
Udari na Končara - simbol histerije |
Prvo se javila Antifa Šibenik, pa je njihove fotografije objavio Antifašistički vjesnik, i zakotrljala se priča o (još jednom) napadu na neko od spomen obilježja kojim se evocira sjećanje na narodnog heroja Radu Končara. Ovoga puta uzbuna se samo dijelom pokazala pogrešnom, a kao »napadač« identificiran je - čempres. Naravno, time se - suprotno očekivanjima odgovornih iz šibenske komunalne tvrtke »Čempresi« - priča samo dodatno zakuhala, ukazujući tko zna koji put na općeniti odnos prema spomen obilježjima iz Drugog svjetskog rata....
Hrvatska |
Hrvatska se treba riješiti »za dom spremni« |
Nedavna inicijativa Židovske općine Zagreb, okupljanje predstavnika parlamentarnih stranaka, antifašista i predstavnika nacionalnih manjina zbog dogovora oko zabrane ustaškog pozdrava »za dom spremni« izazvala je ogromnu pažnju domaće, ali sada sve više i međunarodne javnosti. O tom sastanku pisali smo i na našem web magazinu prije nekoliko dana. U međuvremenu se retorika i oko tog pozdrava, ali i spomenutog sastanka razvila u više smjerova, dobar dio političke scene pozdravio je dogovor, ali ima i drukčijih stavova, radikalnije...
Hrvatska |
Ustaški simboli: hoćemo li dočekati zabranu? |
Sasvim slučajno prošli tjedan su se poklopila dva događaja vezana uz problematiku legalnosti ustaškog pozdrava »za dom spremni«. U Zadru su tako svečanost obilježavanja obljetnice operacije Maslenica zbog prisustva osoba u uniformama i sa znakovljem HOS-a napustili predsjednik Republike Zoran Milanović i – slijedom njegove zapovijedi – cijeli vojni vrh. Naš magazin je o tome izvijestio riječima jednoga od planera te pobjedničke akcije i našeg člana generala Luke Džanka. Istoga dana Židovska općina Zagreb izvijestila je o...
Svijet |
Stoljeće hrvatskog otpora fašizmu |
Vjerojatno svi znaju prepjev talijanske borbene pjesme Bandiera Rossa, bar onaj koji se (najviše po Istri i Dalmaciji) najčešće pjevao: »Mussolini dugoga nosa, za****la te Bandiera Rossa«. Ima, doduše i ona nešto pristojnija, ali jednako podrugljiva verzija s »pobijedit će bandiera rossa«, no ona prva nam je nekako draža. Kako bilo, sudeći po vrlo utemeljenoj teoriji sociologa Renata Matića, ovi stihovi dobijaju sasvim novo značenje. Ovaj zagrebački sociolog, naime, tvrdi da ove godine u Hrvatskoj slavimo stotu godišnjicu antifašizma, u...
Svijet |
Jesu li SAD i EU anti-antifašisti? Nisu. |
Ovih dana je kao prilično veliki diplomatski skandal odjeknula informacija da je u Ujedinjenim narodima u New Yorku sa 130 glasova za usvojena rezolucija protiv veličanja nacizma, ali da su protiv nje glasale SAD i Ukrajina, a da su sve zemlje Europske unije (uključujući i Hrvatsku), te praktički sve zemlje članice NATO-a ili bliske tom saveza ostale suzdržane prilikom glasovanja u Glavnoj skupštini UN-a. Primjerice, Slobodna Dalmacija je informaciju o toj odluci donijela pod prilično dramatičnim naslovom »Sramota u New Yorku – SAD i...
Hrvatska |
Novi antifašizam? |
Kao klinac imao sam priliku brčkati noge u moru brojnih plaža u Puli, gdje sam tada, do drugog razreda osnovne škole živio, a u blizini jedne od njih bila je i bista antifašista Vladimira Gortana. Gortan? Tada, razumije se, nisam imao pojma, a trebalo mi je poduže i poslije da saznam, da su tu bistu digli komunisti jednom antifašistu koji uopće nije bio »njihov«. Dakle, bio je antifašist, ali nije bio komunist. Da, to je važno podvući. Iako su se komunisti u njegovo vrijeme već bili solidno ušančili u političku mapu nekadašnje, kraljevske Jugoslavije, a...
Hrvatska |
Lovro Krnić: U Hrvatskoj postoji filter za antifašizam |
Izvor: Fališ - festival alternative i ljevice, Šibenik Piše: Andreja Žapčić Revizija povijesti u Hrvatskoj nije nova disciplina, »gašenje sjećanja« marljivo se trenira još od 90-ih kroz promjene naziva ulica i uništavanje spomenika kao sredstava javnog pamćenja, a »rupe u pamćenju« teško je popuniti i obrazovanjem - neke se stvari ne uči dok se neke obljetnice ne komemorira ili se to čini selektivno. Što manje činjenica, to bolje po mitove, iskušana je metoda, ne samo na ovim prostorima, a onih koji pamte da je...
Hrvatska |
»Crno pače« EU-a prešućuje antifašizam kojim bi se moralo ponositi! |
Diljem svijeta, 9. svibnja, slavi se Dan pobjede nad fašizmom, 75-ta godišnjica velike pobjede antifašističke koalicije u najkrvavijem ratnom sukobu u povijesti čovječanstva. Ove godine skromnije negoli je obično, zbog pandemije. Moderna, demokratska i antifašistička Europa inače slavi taj dan i kao Dan Europe jer je upravo 9. svibnja 1950., za petu godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, potpisana Schumanova deklaracija o integriranju europskih zemalja. U Hrvatskoj, trenutnoj predsjedateljici Europske...