VeDRA PREDSTAVILA KNJIGU IVE GOLDSTEINA »POVIJESNI REVIZIONIZAM I NEOUSTAŠTVO – HRVATSKA 1989.-2022.«
Katalog trovača hrvatskog društva
Knjiga profesora Goldsteina ne predstavlja samo katalog revizionizma u protekla četiri desetljeća već i njegovu analiza i kritiku te iscrpan odgovor svima koji uporno truju znanstvenu i drugu javnost i time ugrožavaju društveni, demokratski i svaki drugi razvoj Hrvatske
Piše: Pero Jurišin
27. listopada 2023.
U srijedu, 25. listopada 2023. godine, dan uoči godišnjice oslobođenja Splita od fašizma, u organizaciji Veterana Domovinskog rata i antifašista (VeDRA) predstavljena je najnovija knjiga dr. Ive Goldsteina »Povijesni revizionizam i neoustaštvo – Hrvatska 1989.-2022.«. Goldstein, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, jedan je od najplodnijih povjesničara svoje generacije, autoru čiji znanstveni opus obuhvaća razdoblje od vremena vladavine Bizanta na našim prostorima do suvremenih zbivanja kojima smo svjedoci i sudionici. Prije tri i pol godine u Splitu je promovirana njegova knjiga »Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća«, svojevrsni leksikon, priručnik za razmatranje hrvatske povijesti proteklog stoljeća, iz kojeg se zbivanja, vidimo to živopisno i ovih dana, prelijevaju u 21. stoljeće, bez, čak i varljive nade da nam prošlost neće i u narednom razdoblju biti nametana kao recept ili bar putokaz za rješavanje aktualnih problema.
U međuvremenu dr. Ivo Goldstein objavio niz knjiga iz povijesti, samostalno ili u koautorstvu s ocem Slavkom, među kojima su »Hrvatska 1990.2020 – godine velikih nada i gorkih razočarenja«, »Židovi u Zagrebu 1918 – 1941.«, »Jasenovac«, »Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjeg vijeka do danas«, »Holokaust u Zagrebu«, »Jasenovac i Bleiburg nisu isto« i »Tito«.
Tekstovi i ispadi revizionista
Slijedeći svoju misao – da se povijesni događaji ne ocjenjuju po mjeri kolektivnih ili osobnih interesa ili probitaka, nego ih valja protumačiti okolnostima i uvjetima njihova razvoja – autor naglašava kako je ova, najnovija knjiga, pokušaj da se popišu revizionistički i neoustaški tekstovi i ispadi u posljednjih 30 godina u Hrvatskoj i da ih se kontekstualizira, ističući da je danas nemoguće procijeniti svu štetu koju su povijesni revizionizam i neoustaštvo nanijeli i danas nanose našoj domovini.
Čitajući 570 stranica ove opsežne monografije s dodatne 54 stranice bilješki i 40 bibliografije, moramo se složiti s recenzentom dr. Ivom Graovcem kako ona predstavlja obračun sa suvremenom pseudoznanošću, odnosno povijesnim revizionizmom u sklopu historijske znanosti u nas.
U knjizi se u sedam poglavlja, kronološki (1945-1990; 1990-1999; 2000-2014; 2014- na dalje) i tematski složenim (o ishodištima, bujanju, revizionizmu u podzemlju, revizionističko-neoustaškim mitovima, novoj revizionističkoj ofanzivi, kao i ključevima hrvatskog povijesnog revizionizma) govori o temeljima hrvatskog povijesnog revizionizma, što je bila NDH, mitu o genocidnosti Hrvata, ulozi Franje Tuđmana, ratu i buđenju neoustaštva, HDZ-u, jezičnom purizmu, Srbima kao »vječnim krivcima«, kako lagati o holokaustu, Titu kao jednom od najvećih zločinaca 20. stoljeća (!?), likvidiranim emigrantima, relativizaciji zločina, Katoličkoj crkvi kao stožernom faktoru povijesnog revizionizma i neoustaštva, povijesnom revizionizmu u Srbiji, Kolindi Grabar Kitarović, sramotnim debatama o Jasenovcu, Bleiburškim komemoracijama, Mili Budaku, Vinku Nikoliću, Marku Perkoviću Thompsonu… i drugim temama.
U knjizi je zadržan pristup kao i u »Kontraverzama«. Naime, svjestan činjenice da je dijelu javnosti teško prenijeti znanstveno utvrđene činjenice i objašnjenja, jer su neki jednostavno »ideološki zadrigli«, a nekima nedostaje obrazovanja pa je nemoguće uvjeriti ih u nešto drugo od onoga što oni smatraju istinom, autor kaže kako je svrha dobro informiranima pružiti dodatnu informaciju, a zbunjenima i neupućenima biti vodilja u suočavanju s poviješću prvenstveno Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj.
Inače, prošlost je vrlo aktivan, a time i upotrebljiv sadržaj. Zato treba razmotriti načine njenog korištenja, ali i razjasniti razloge njene upotrebe. U tom smislu je važna misao nedavno preminule spisateljice Dubravke Ugrešić da je politička bitka u stvari bitka za teritorij kolektivnog pamćenja i da je, kako kaže Milan Kundera, borba protiv vlasti u stvari borba sjećanja protiv zaborava. Stoga treba rasvjetljavati glavne uzroke prerade prošlosti i upotrebljavanje mitova, ne samo u Hrvatskoj, nego i na jugoslavenskom prostoru, kako krajem 20. stoljeća, a jednako intenzivno i danas, što autor radi u prepoznatljivom stilu. Jer nestankom Jugoslavije nisu nestale veze (povijesne, kulturne, rodbinske i druge) između novonastalih država.
Eskalacija revizionizma osamdesetih
Legitimno je zapitati: je li riječ o znanstvenom sazrijevanju u sagledavanju prošlosti, omogućenom novim teorijskim i metodološkim pristupima i novootkrivenom arhivskom građom; je li riječ o oslobađanju od autoritarnih obrazaca jednopartijskog sistema ili pak o pragmatičnoj preradi prošlosti potaknutoj širim ili užim ideološkim, stranačkim ili osobnim motivima i interesima.
U tom smislu je važno podsjetiti na društveno-ekonomski kontekst 80-tih godina kada je počela eskalacija revizionizma. To je vrijeme duboke političke krize koja je dovela do brutalnog raspada Jugoslavije. Tada je, ustvrdio je sociolog Bogdan Denić »obrana lokalnih i nacionalnih interesa postala ozakonjeni umjetni supstitut za demokratski pluralizam s takmičarskim alternativnim programima«. Sociolog Mladen Lazić je ocijenio da je, »u uvjetima društvenog i državnog raspada jugoslavenskog društva čiju je važnu pretpostavku činila homolognost socijalističke ideologije i patrijahalnih kolektivističko-solidarističkih i autoritarnih oblika svijesti, došlo do konzerviranja predmodernih vrijednosti, što je olakšalo transplantaciju novog kolektivističkog vrijednosnog obrasca – nacionalizma, kao i konstituiranje populističkog pokreta u Srbiji«. U tim uvjetima on još 1994. godine kaže da »način raspada socijalizma u Jugoslaviji, obilježen ratom i ekonomskim slomom, ne vodi razgradnji, nego, naprotiv, daljnjem učvršćenju antiliberalne ideologije, udaljavajući i na taj način mogućnost modernizacijskog raspleta sadašnje društvene krize«.
Austrijski etolog Konrad Lorenz nas je poučio da nagonsku potrebu okupljanja u grupu, kod osjećaja izloženosti napadu, pri čemu raste međusobna solidarnost, vješto koriste pojedini političari da ljudima predoče opasnost od »vanjskih«, ili »unutarnjih prikrivenih neprijatelja«, koji najčešće ni ne postoje.
Govoreći o »psihologiji gomile«, sociolog Rudi Supek, spominje njenu smanjenu racionalnost djelovanja, povodljivost za tribunima, za okrutnim ekscesima, što pogoduje stvaranju posebnog oblika zajedničke agresije, tzv. borbenog entuzijazma koji može izazvati tragične posljedice. »Čovjek se osjeća ponesen…, spreman napustiti sve da bi se odazvao onome što smatra svetom dužnošću. Sve zapreke postaju mu beznačajne…Razumska rasuđivanja i kritičnost… stišani su zbog začuđujućeg prevrata svih vrijednosti, koje sada izgledaju ne samo neodržive, nego niske i nečasne,…ima osjećaj apsolutne ispravnosti, čak ako počini i okrutnost. Pojmovno mišljenje i moralna odgovornost nalaze se na razini najniže oseke«, kaže Lorenz, citirajući ukrajinsku poslovicu: »Kad se razvija zastava, sav razum je u trubi!«
Zato, kaže Supek, dominantne grupe koje započinju neki politički ili ratni pothvat nastoje stvoriti utisak da je u pitanju sudbina ili ugroženost čitave socijalne grupe, čitavog naroda. Što su stvarni interesi takve grupacije manje racionalno prihvatljivi, to su one prisiljene u većoj mjeri da naročitim propagandnim i socijalno-psihološkim tehnikama pobude primitivne nagonske reakcije kod svih ljudi - bučnim i velikim manifestacijama, vojničkim marševima, mistički organiziranim bakljadama, tradicionalno obojenim parolama koje pogađaju daleki kontinuitet naroda i same vrste. Sjetimo se samo iz nedavne prošlosti mitinga krajem 80-tih godina prošlog stoljeća i rečenice Slobodana Miloševića, koja ih je pečatno obilježila, da u raspletu jugoslavenske krize »nisu isključene ni oružane bitke«. Tako se može objasniti često pitanje u vezi nacizma i fašizma: kako su se mogli ljudi, inače pametni i obrazovani, ponašati kao nerazumne i okrutne životinje?
Prerađivanje prošlosti
Profesor Todor Kuljić u knjizi »Prevladavanje prošlosti« smatra da je »revizija historijske slike razumljivo nastojanje za preispitivanje tumačenja prošlosti, skidanje s prošlosti sloja legende, da bi lakše shvatili sadašnjost«. On kaže da je »historiografija upućena na stalno preispitivanje historijske slike, kako ova ne bi prerasla u statičnu legendu«. Pritom to preispitivanje razlikuje od revizionizma, to jest prerade prošlosti koja je nošena jasnim ili prikrivenim namjerama pravdanja užih nacionalnih ili političkih ciljeva.
Za tumačenje povijesti snažno su zainteresirane vladajuće strukture pa je u njemu uvijek prisutan sloj društveno integrativnog znanja kojim se poredak opravdava. Zato je i shvatljiva potreba za revizijom historije kada se bazično promijeni priroda režima i ukine tradicionalna društveno integrativna misao«. Problem je što revizionisti ne mijenjaju samo tumačenje činjenica, nego im izvrću smisao ili ih direktno osporavaju pa i izmišljaju.
U postjugoslavenskim zemljama se mogu uočiti svi mogući modeli revizionizma prošlosti pa i onaj jezični. Na primjeru revizije negativne slike o Trećem Rajhu za nas su tri značajna. Prvi je potpuno negiranje nacističkih zločina. Drugi pak ne poriče zločine, ali ih relativizira ističući da je Treći Rajh imao i pozitivnih strana i treći, koji ne poriče zločine, ali ih uspoređuje s drugim zločinima, primarno komunističkim. Naša historiografija je otišla dalje pa je revidirala povijest ne samo novim tumačenjima poznatih činjenica, nego i njihovim izmišljanjem, što je zajedničko u svim postjugoslavenskim zemljama. Odnosno revizija zajedničke prošlosti, prvenstveno kao izraz težnje da se napravi jasan diskontinuitet spram nestale države.
Politolog Tihomir Cipek kaže da se često iza korištenja pojma totalitarizam krije radikalni antikomunizam, odnosno negiranje vrijednosti antifašizma i rehabilitaciju kvislinških režima i fašističkih ideja, fenomen naročito prisutan u tranzicijskim zemljama. »Slično je i s ustašo-nostalgičarima koji se skrivaju iza teze o dva jednaka totalitarizma, fašističkom i komunističkom. Njihova borba za demokraciju zapravo krije potrebu da se rehabilitira ustaški režim pa zanemaruju jasne razlike između fenomena fašizma i komunizma«.
Na meti novih elita
Nove elite u svim postjugoslavenskim državama i narodima odbacuju legitimacijske narative socijalističke Jugoslavije počev od a) NOB-a i socijalističke revolucije; b) bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije utemeljenog na jedinstvenim interesima radničke klase; i c) kulta Josipa Broza Tita kao jamca revolucije i skladnog života svih naroda.
NOB je reducirana na komunističku osvetu nad nevinim narodom što je osobito prisutno kod hrvatskih revizionista poduprtih od dijela svećenstva Katoličke crkve. Partizanski rat je reduciran na nepotrebno prolijevanje krivi nevinih. To je dovelo do toga da svi desni ekstremisti i hrvatski i srpski, nastoje rehabilitirati kvislinške formacije i režime, koje su preoblikovali u zaštitnike naroda koji su izbjegavajući borbu služenjem okupatoru navodno čuvali narod od nepotrebnog krvoprolića.
Socijalistička ideja bratstva i jedinstva kao formula tolerantnog odnosa između nacija proglašena je komunističkom manipulacijom, iako je neupitno da je sistem gradio međunacionalnu ravnopravnost.
Uloga Tita je potpuno reducirana. Od partizanskog i komunističkog vođe, državnika koji je izgradio politiku nesvrstanih i SFRJ učinio zapaženim subjektom međunarodnih odnosa, sveden je na ulogu zapovjednika vojske koja je 1945. počinila masovne zločine pa od državnika postaje zločinac.
Cjelokupni život u SFRJ reduciran je na 'mračno doba' zanemarujući modernizaciju, oličenu u obrazovanju, urbanizaciji, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, industrijalizaciji te da je poredak evoluirao od autoritarnog do liberalizacije osamdesetih.
Tražilo se, kako to navodi etnolog Ivan Čolović za Srbe, a vrijedi za sve ostale, vraćanje autentičnom identitetu, da se nacionalno osvijeste i budu »ono što su«, kako bi se na toj osnovi mogli okupiti u homogenu i snažnu nacionalnu zajednicu, oslobođenu opsjena komunističke ideologije jugoslavenskog bratstva i jedinstva, koja će u trenutku raspada Jugoslavije biti sposobna stvoriti novu Srbiju, jaču i veću od postojeće.Raspad Jugoslavije pratio je rast nacionalizma i afirmacija etnonacionalnih identiteta s težnjom da se državljanstvo i pripadnost definiraju etnonacionalnim terminima, često povezanima s religijom.
Politika identiteta odigrala je značajnu ulogu u oblikovanju političkog pejzaža regije. Posljedično, ona je duboko povezana sa pitanjima etničke pripadnosti, religije i historijskih narativa. Uspostavlja se etnoreligijska matrica. Vjerski simboli i praksa često su korišteni za afirmaciju i diferencijaciju etnonacionalnih identiteta. To je dovelo do veće složenosti međuvjerskih odnosa, većih tenzija pa i konflikata. Religija je instrumentalizirana za učvršćivanje podjela.
Promocija ekstremnih ideologija
Došlo je do obnove, intenziviranja vjerskog života i prenaglašene pripadnosti, naročito one religijske. Povratak crkvi je značio i kolaps socijalističkih vrijednosti i barbarizaciju društva ratovima, zločinima i etničkim čišćenjem. Sve to je imalo trajan utjecaj na etnoreligijske identitete. Novi identiteti uspostavljeni su na antikomunističkoj, antijugoslovenskoj i antiantifašističkoj mantri, što je dovelo i do promocije ekstremnih ideologija, onih od prije i tokom Drugog svjetskog rata.
U tom kontekstu povjesničar Hrvoje Klasić ocjenjuje da su revizionizam i negacionizam ostavili »najdalekosežnije posljedice na one od kojih očekujemo da nastave graditi hrvatsko društvo u demokratskom i građanskom duhu« te da »njihova tolerancija prema režimu koji je ljude dijelio na poželjne i nepoželjne prije osamdeset godina dijelom objašnjava njihovu sve izraženiju netoleranciju prema drugima i drugačijima danas«. Stoga zaključuje da »povijesni revizionizam uvijek više govori o trenutku u kojem se izgovara, nego o trenutku o kojem progovara« pozivajući na suočavanje s prošlošću, kao proces za koji »nije jednostavan ni ugodan, ali je nužan«.
I tu vidim najveću vrijednost knjige profesora Goldsteina, jer ona ne predstavlja samo katalog revizionizma u protekla četiri desetljeća, već i njegovu analiza i kritiku te iscrpan odgovor svima koji uporno truju znanstvenu i drugu javnost i time ugrožavaju društveni, demokratski i svaki drugi razvoj Hrvatske.
Vrijednost knjige je dakle i u tome što čitatelju pruža uvid u podatke koji se ne samo medijski ili od političara prešućuju ili marginaliziraju (kao od strane aktualne vlasti najnoviji slučaj u Velikoj Gorici, ili na groblju u Vrsima kod Nina), koji predstavljaju proplamsaje latentno prigušenog nacifašizma. Ona je pouzdan izvor u razmatranju vremena koje je za nama, koje živimo i koje je pred nama.
Vezani članci
Balkan |
Hrvoje Klasić: No pasaran! |
Hrvatski i srpski nacionalisti izabrani na demokratskim izborima preziru demokraciju, i posebno višestranačje. Članovi drugih stranaka i njihovi birači su neprijatelji i izdajnici. Normalno im je da se poslovi, zaposlenja i napredovanja dobivaju na temelju stranačke pripadnosti a ne stručnosti. Lako se odriču vladavine prava, ali teško (svog) prava na vladavinu. Nacionalisti ne vole ljevičare, pogotovo komuniste. Dobro, ne baš svi. Npr. baskijski ili irski nacionalisti su uglavnom ljevičari. Što je i logično jer jedni i drugi arhineprijatelja vide u...
Hrvatska |
Kako je isplivao talog |
Kako je prešutno tolerirana, ili čak u nekim fazama ohrabrivana, glupost, injektirani nacionalizam i huliganizam grupica takozvanih navijača postala tako moćna prijetnja hrvatskom nogometu, Hrvatskom nogometnom savezu i Hrvatskoj? Zahvaljujući njihovom velikom ustaškom »U« i prekriženom HNS-u na izvješenoj krpi preko ograde osječkog nogometnog stadiona, a potom i »junačkog« pjevanja ustaške budnice na tribinama, »vatreni« bi kvalifikacije za Euro mogli odigrati pred praznim maksimirskim tribinama, ili eventualno pred djecom do 14 godina, što kao...
Hrvatska |
U Osijeku se dogodilo nešto nestvarno, kao da je posrijedi događaj iz Njemačke |
Još nestvarno zvuči vijest da je uhićeno 12 navijača jer su u četvrtak na tribinama osječkog stadiona, tijekom nogometne utakmice između reprezentacija Hrvatske i Turske, zapjevali ustašku koračnicu »Ustaški se barjak vije«. Informacija da je policija u dan-dva identificirala 12 ljudi kojima je iz samog državnog vrha prišiven epitet huligana kao da nije iz Hrvatske. Da se kao mjesto radnje ne navodi Osijek, čovjek bi pomislio da je posrijedi događaj iz Njemačke ili neke druge zemlje s...
Zagreb |
Akademska zajednica protiv instaliranja krivotvoritelja povijesti |
Kao branitelji Domovinskog rata i antifašisti iskazujemo svoju duboku zabrinutost nekim pogubnim tendencijama koje se u sve agresivnijem obliku iskazuju u najnovije vrijeme. Riječ je o pokušajima rehabilitacije zločinačkog ustaškog pokreta i o poricanju uloge kvislinške tzv. NDH u zločinima holokausta i genocida. Takvih je pokušaja bilo i u ranijim godinama, počevši od uspostavljanja samostalne i neovisne Republike Hrvatske, utemeljene na svim pozitivnim stečevinama hrvatske povijesti, uključujući i...
Dalmacija |
HDZ zamutio antifašističku ploču i dokazao: ovo društvo je talac njihovog nezdravog odnosa prema prošlosti |
Možda je stoga konačno došlo vrijeme da se u HDZ-u, s Plenkovićem ili bez njega na čelu, jednostavno dogovore sami sa sobom i obznane javnosti što misle o antifašističkom nasljeđu i da se toga dosljedno drže. Što god da je Andrej Plenković napravio ne bi li smanjio javnu manifestaciju radikalnog desničarenja u HDZ-u i koju god da smo svi skupa cijenu platili za to, a isto vrijedi za donekle sličan proces koji se odvijao u vrijeme dok je Ivo Sanader bio na čelu te...
Zagreb |
Naši ratovi bili su borba za slobodu |
Naš moto je od pobjede četrdesetpete do pobjede devedesetpete, naša je maksima da ono što su partizani antifašisti u Drugom svjetskom ratu oslobodili i stvorili, mi smo u devedesetpete obranili. Svaki narod ima pravo boriti se za svoju slobodu i svoju domovinu, rekao je Ranko Britvić, predsjednik VeDRA-e, udruge koja okuplja veterane rata u Hrvatskoj 1991-1995 antifašističkih uvjerenja, na svečanom polaganju Kamena spoticanja postavljenog za atletičara Borisa Hanžekovića 28. ožujka pred zagrebačkim Pravnim fakultetom gdje je studirao. Ovo...
Zagreb |
Revizionistički kvartet |
Nedavno je na Hrvatskom institutu za povijest održano javno predstavljanje knjige »Bosanska golgota četnika 1945. godine«. Ako ostavimo po strani korištenje termina golgota koji u ovom kontekstu poprima suprotno značenje od izvornog značenja, naime postaje bogohulan i svetogrdan, može se primijetiti da bi sam naslov imao smisla ako bi govorio o golgoti ljudi koji su bili žrtve tog istog kvislinškog, fašističkog četničkog pokreta. Ovako, naslov je besmislen. Međutim baš ovaj naslov, u svoj svojoj besmislenosti, nije slučajan. Štoviše, ta je...
Split |
Brokve u palme i Ustav |
Jedan ovdašnji lokalni portal poklonio je 4. siječnja veliku pozornost nekom kućnom, lokalnom ultradesničaru koji je »na zanimljiv način« podsjetio Splićane kako su, »na današnji dan«, Split napustile jedinice JNA. Radi se o letcima pričvršćenim brokvama na stabla palmi na Rivi na kojima je otisnuto da je »Split oslobođen od zločinačkih – JNA, JRM – »antifašističkih« postrojbi s »nezaboravnom« zvijezdom petokrakom«. Letke je potpisala neka Udruga antitotalitarista (navodeći i telefonski broj). U tekstu pod naslovom »Dignitet i opstojnost...
Hrvatska |
Daliću, Lovrene: ustaštvo je direktna negacija hrvatstva |
Za nogomet se kaže da je »najvažnija sporedna stvar na svijetu«, i u tome ne vidim nikakav problem, s time bih se mogao, posebno u trenucima slabe volje, čak i složiti. Ono što je sporedno, sporedno je, neovisno o stupnju na kojem se ta sporednost nalazi. Svjetsko prvenstvo u Katru je, što se tiče Hrvatske, zadovoljilo oba uvjeta: bilo je važno, ako mnoge od nas pitate, bilo je najvažnije, ali je, također, bilo i sporedno. Osvajanjem medalje promovirana je Hrvatska, odnosno, nogomet je imao instrumentalnu ulogu, bio je u...
BiH |
Nacistički teror u Mostaru |
U Mostaru se u noći 14. na 15. lipnja dogodio bezumni čin. Počinili su ga neonacisti – neofašisti. Razbijene su skoro sve od 700 ploča s imenima poginulih partizanskih boraca. Spomen kompleks mostarskog partizanskog groblja vrhunsko je umjetničko djelo autora Bogdana Bogdanovića. Brojne inozemne institucije, uključivo i Veleposlanstvo SAD, i građani, osudili su ovaj čin barbarizma. Zaprepašćujući su razmjeri mržnje prema antifašističkom pokretu i antifašističkom nasljeđu. Nemojmo se zavaravati. Među nama su prisutni zločinački umovi, sutra...
Dalmacija |
Antifašizam Glavnog stana |
Više od četvrt stoljeća po formalnom oslobađanju zemlje, hrvatski nacionalisti ne pomišljaju na odlaganje naoružanja, jer nakon Domovinskoga treba dobiti i Drugi svjetski rat. Specijalne jedinice s borcima koji su prošli posebnu obuku i nakupili golemo iskustvo zalaze duboko u historijske šume, pretražuju stopu po stopu nepristupačna terena, i nemilosrdno se obračunavaju sa simboličkim inventarom koji ne zadovoljava današnje kriterije. Vođene su najplemenitijom idejom – da hrvatski narod, nakon što je stjecanjem vlastite nacionalne države osigurao...
Hrvatska |
Hrvatska se treba ponositi partizanima, a ne glorificirati ustaše |
Suradnik »Telegrama« Mladen Pleše razgovarao je s Ernestom Herzogom, 44, izvršnim direktorom za operacije Svjetskog židovskog kongresa o očuvanju sjećanja na holokaust i antisemitizmu. Hrvatska i druge zemlje na ovom području, smatra Hercog, kada je riječ o antisemitizmu, ne prate negativne svjetske trendove, ali su suočeni s drugom vrstom jednako opasnih pojava: nastojanjima da se glorificiraju ratni zločinci koji su bili suradnici nacističkih okupatora u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Sloveniji… »Ne može se reći da...
Split |
U ime Vlade: Dan državnosti je 10. travnja! |
Svaka država u svojoj povijesti ima datuma kojih se sjeća s ponosom, ali i onih koje bi najradije zaboravila, a – kada to već ne može – onda ih ne spominje. Neovisna hrvatska država, i inače po mnogo čemu (nažalost ne baš pozitivnome) unikatni primjer u svijetu, i tu je drugačija. Svoja, rekli bi domoljubi. Zar zaista svoja? Ne, današnja Hrvatska po mnogo toga nije svoja, nego je ‘njihova’. A tko su ‘oni’? To su vječni zarobljenici prošlosti, povijesni revizionisti, ljudi kojima uspijeva cijelu jednu naciju i nacionalnu...
Split |
Brigadir Raos nije ni trebao govoriti. Slanjem izaslanika sve je rečeno. |
Matko Raos, izaslanik ministra branitelja, na skupu HOS-ovaca rekao je »da današnje Hrvatske ne bi bilo da nije bilo 10. travnja 1941.« Vlada se ne treba ograditi od te izjave, nego napokon trebamo formirati Vladu koja to ne misli. Kada bi RH bila u stanju donijeti povijesno-etički sud o onome što se zbilo 10. 4. 1941. god., današnja Hrvatska bi bila puno više država nego što sada jest i Vlada RH bi bila puno više vlada nego što sada jest. Ne zanima me što Vlada misli o Matku Raosu. Uostalom, to što misli...
Knin |
Koja se poruka htjela poslati narodu Dalmacije rušenjem spomenika njenim oslobodiocima? |
Građanke i građani, drugarice i drugovi, prije 77. godina, na današnji dan, legendarne jedinice 8. korpusa Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije završile su operaciju za oslobođenje Dalmacije od nacifašista u II. svjetskom ratu. Najveća operacija, u kojoj se sukobilo preko 100.000 vojnika na obje strane, počela je tri mjeseca ranije desantom 26. divizije sa otoka Visa na Brač i Korčulu. Preko 30.000 Titovih partizana krenulo je na silu od 60.000 njemačkih vojnika, 12.000 ustaša i 6.500...
Knin |
Najveća bitka u povijesti Dalmacije |
Operativna situacija Početkom listopada njemačkoj grupi armija »E«, koja se povlačila iz Grčke, presječena je odstupnica na moravsko-vardarskom pravcu kojim su se njemačke snage povlačile. Zamisao njemačke Vrhovne komande u jesen 1944. godine bila je da s dalmatinskog fronta izvuče 118. lovačku i 264. pješadijsku diviziju, 92. motoriziranu brigadu i 1. puk »Brandenburg« i stavi ih na raspolaganje 2. oklopnoj armiji za borbu protiv Trećeg ukrajinskog fronta Crvene armije. Liniju fronta od Gacke do ušća Zrmanje trebalo je da preuzmu tri...
Dalmacija |
Tolika količina gluposti |
Pored različitih poruka i generalne atmosfere, ključna stvar koja razlikuje ova dva događaja jeste to da na prvom u organizaciji Udruge antifašista nije bilo dubrovačkog gradonačelnika Mate Frankovića, dok je na drugi došao, održavši potom govor kojeg možemo smjestiti u udžbenički primjer revizionizma. Za daljnje razumijevanje teksta potrebno je reći da Franković nije neki od starih nostalgičarskih kadrova vladajućeg HDZ-a, nego mlada nada te stranke, gradonačelnik simbolički važnog Dubrovnika i, što je za ovu priču zanimljivo, netko tko je...
Hrvatska |
Spomendan na samo jedne žrtve |
Danas se u Hrvatskoj, kao i u cijeloj Europskoj uniji od 2009., obilježava Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, a 23. kolovoza izabran je zbog toga jer su toga dana 1939. u Moskvi Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisali pakt o nenapadanju, ali i podjeli interesnih zona u nekoliko istočnoeuropskih zemalja. Taj po mnogo čemu sramotni dokument nije mnogo utjecao na kasniji tijek Drugog svjetskog rata, jer je baš SSSR postao jedna od najvećih žrtava Hitlerovih osvajanja. Ovaj Spomendan uveden u Hrvatsku odlukom Sabora...
Hrvatska |
Proboj iz Jasenovca – herojstvo očajnika |
I ove će se godine pod Kamenim cvijetom Bogdana Bogdanovića, spomeniku žrtvama ustaškog logora Jasenovac, održati komemoracija svim ubijenima na tom najvećem stratištu NDH, u znak sjećanja na 22. travnja 1945. kad je posljednja skupina logoraša krenula u proboj. Znali su tada da im je to jedina šansa da prežive planirani pokolj kojega je već bio naredio zloglasni Vjekoslav Maks Luburić. Nažalost, i ove godine – nakon što je lani komemoracija bila jedinstvena – imamo razdvojene kolone predstavnika nacionalnih manjina i...
Hrvatska |
Proglašenje NDH 10. travnja 1941. – najsramniji dan hrvatske povijesti |
Francuska nema dilema – proglašenje višijevske republike s maršalom Petainom na čelu bilo je izdajnički čin. Nemaju ni Norvežani, kojima je (kao i cijelom svijetu) Vidkun Quisling sinonim za izdaju, pa ni Britanci za koje je Oswald Mosley bio pokušaj presađivanja hitlerovske ideologije protiv koje je ta zemlja ratovala krvavih šest godina. Moglo bi se tako i dalje nabrajati slične primjere, i to – osim Velike Britanije – u zemljama u kojima antifašistička borba nije ni izbliza bila toliko masovna i...
Lika |
Perušićki spomenik mora ostati u parku! |
Delegacija naše Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista opet je bila tamo gdje je trebalo biti. U Perušiću smo sudjelovali na komemoraciji ustaškog zločina protiv tamošnjih partizana 1944., no taj je skup imao i dodatno značenje. Manifestacija je to za zadržavanje spomenika u Perušiću na svome mjestu, unatoč nastojanjima lokalnih vlasti da ga odatle maknu. Moramo dodatno napomenuti da odnedavno na našoj Facebook stranici prikupljamo fotografije za album u kojem želimo objaviti slike što više antifašističkog spomenika u...
Šibenik |
Udari na Končara - simbol histerije |
Prvo se javila Antifa Šibenik, pa je njihove fotografije objavio Antifašistički vjesnik, i zakotrljala se priča o (još jednom) napadu na neko od spomen obilježja kojim se evocira sjećanje na narodnog heroja Radu Končara. Ovoga puta uzbuna se samo dijelom pokazala pogrešnom, a kao »napadač« identificiran je - čempres. Naravno, time se - suprotno očekivanjima odgovornih iz šibenske komunalne tvrtke »Čempresi« - priča samo dodatno zakuhala, ukazujući tko zna koji put na općeniti odnos prema spomen obilježjima iz Drugog svjetskog rata....
Hrvatska |
Tuđman (ni)je bio velikan |
Ugledni hrvatski povjesničar prof. Ivo Goldstein uskoro objavljuje novu knjigu u izdanju zagrebačkog Profila, opsežno historiografsko djelo pod naslovom »Hrvatska 1990-2020: Godine velikih nada i gorkih razočaranja«, u kojem se bavi političkom i društvenom evolucijom moderne hrvatske države, od njezina nastanka 1990. do najnovijih dana. Tjednik Globus u svom je prošlom broju objavio ulomke iz poglavlja u kojem se Goldstein bavi prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Prenosimo verziju koja je objavljena u Globusu, prilagođeno novinskoj...
Dalmacija |
Obnovit ćemo spomenik partizanima koji su oslobodili Knin |
Naša udruga VeDRA nedavno je, povodom obilježavanja Dana oslobođenja Dalmacije, odnosno partizanske kninske operacije protiv Nijemaca, četnika, ustaša i domobrana, najavila obnovu spomenika osloboditeljima Knina iz 1944. srušenog nakon oslobođenja u Oluji 1995.. Slobodna Dalmacija je na tu temu objavila intervju s predsjednikom VeDRA-e Rankom Britvićem. Začudo, razgovor koji je vodio Saša Ljubičić objavljen je samo na portalu Slobodne, ali nije našao mjesta u tiskanom izdanju splitskog, i najvažnijeg dalmatinskog dnevnog...
Hrvatska |
POVEZANOST ANTIFAŠISTIČKOG POKRETA I DANAŠNJE REPUBLIKE HRVATSKE |
da je u razdoblju drugoga svjetskog rata, došlo do uspostave temelja državne suverenosti izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943); da je na izvanrednoj sjednici Predsjedništva ZAVNOH-a 14. travnja 1945. godine u Splitu izabrana Prva Narodna vlada Hrvatske. Da bi 1947. Ustavom Narodne Republike Hrvatske Hrvatska bila utvrđena kao narodna država republikanskog oblika (I. Republika). da je državnost...
Hrvatska |
Dan pobjede u sjeni povijesnog revizionizma |
Dan pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu nikad se nije obilježavao u složenijim okolnostima. Javni skupovi kojima se obilježava 75. godišnjica završetka rata u Europi i kapitulacija nacističkih vojski od Jadrana do Baltika onemogućeni su karantenama zbog koronavirusa, odnosno ograničavanjem broja sudionika koji mogu komemorirati najznačajniju ratnu pobjedu u dvadesetom stoljeću. Poraz nacizma i fašizma ove godine unatoč velikoj obljetnici neće se obilježiti mimohodima pobjedničkih armija koje su bile predviđene u Parizu,...
Kaštela |
Tribina o revizionizmu |
Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Kaštela, uz podršku Ministarstva hrvatskih branitelja, ali i uz pomoć udruge VeDRA 20. prosinca 2019. organizirala je tribinu »Antifašizam i povijesni revizionizam«. U punoj dvorani Doma hrvatskih branitelja posvećenoj baštini NOB-a u Kaštelima govorili su povjesničar prof. Hrvoje Klasić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta i politolog prof. Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti. Moderator tribine bio je tajnik VeDRA-e dr. Zoran Radman.