JOSIP ETEROVIĆ – GRADITELJ HRVATSKE BRODOGRADNJE

U 82. godini života preminuo je Josip Eterović, diplomirani inženjer strojarstva u mirovini i počasni konzul Ruske federacije u Splitu. Čitav svoj radni vijek proveo je u brodogradnji. U sjećanjima svih onih koji su ga poznavali ostaje brodograditelj. Odmah nakon završenog studija započeo svoj rad u Odjelu opreme Konstrukcijskog ureda Brodosplita, na razradi dokumentacije za montiranje strojarske opreme na brodovima u gradnji. Vrlo brzo je sredina u kojoj je počeo raditi uočila njegovu radišnost, osjećaj za odgovornost i odnos prema suradnicima, te mu je počela povjeravati važne poslove. Radeći savjesno i uspješno surađujući sa kolegama iz ostalih brodogradilišta u okviru Jadranbroda uskoro je izabran za predsjednika zajedničke Komisije za standardizaciju koja je organizirala izradu i usvajanja standarda brodogradnje u našim brodogradilištima. Početkom sedamdesetih godina, uz pomoć stranih specijaliziranih stručnih organizacija, republičke i savezne vlade, financijskih i gospodarskih institucija, radilo se na reorganizaciji prvenstveno velikih brodogradilišta 3. maj, Split i Uljanik, što je trebalo donijeti bitne promjene u organizaciji Jadranbroda kao koordinacionog tijela za rješavanje pitanja efikasnijeg i rentabilnijeg poslovanje brodogradilišta.

U reorganiziranom Brodosplitu Joško Eterović 1973. godine preuzima dužnost direktora Osnovne organizacije za opremanje brodova u gradnji i time člana Poslovodnog odbora. Bio je to vrlo složen i odgovoran posao kojeg je Joško prihvatio i radio sa punim srcem i velikom odgovornošću uz cjelodnevni angažman. Treba imati u vidu da se tada isporučivalo nekoliko brodova godišnje što je zahtijevalo da se u roku od nekoliko mjeseci obavi opremanje pojedinog broda. Na toj funkciji se počeo kaliti kao uspješan voditelj poslova u brodogradilištu. Uveo je praksu osobnog dnevnog provjeravanja toka rada na pojedinom brodu, kako bi se ostvarili planovi dovršetka broda u roku, što je naravno moralo dati i rezultate. U svibnju 1976. izabran je za direktora Radne organizacije Brodogradilište u Brodosplitu na kojoj dužnosti je sa istim entuzijazmom nastavio voditi poslove uz, za njega karakteristično inzistiranje na osobnoj dnevnoj provjeri rezultata rada u proizvodnji. Bila su to teška vremena kada je 1973. počela velika kriza u svjetskoj brodogradnji. Trebalo je rješavati brojne probleme kako bi se osiguralo bar minimalne uvjete za normalan rad i plaću za tada oko 6.000 zaposlenih u Brodosplitu. Godine 1981. Joško Eterović preuzima dužnost predsjednika Poslovnog odbora Brodosplita i člana Poslovnog odbora Jadranbroda gdje se vodila politika čitave hrvatske brodogradnje koja je činila 90% jugoslavenske brodogradnje, koja je u industriji Jugoslavije predstavljala značajan faktor i imala visok renome na svjetskom brodograđevnom tržištu. Našu brodogradnju cijenili su najveći svjetski brodari ugovarajući gradnju brodova u hrvatskim brodogradilištima.

U osamdesetim godinama Brodosplit je, pod rukovodstvom Joška Eterovića, ostvarivao vrlo dobre financijske rezultate, tako da su plaće bile najveće u ondašnjoj jugoslavenskoj brodogradnji i najveće u privredi Splita. Međutim, u drugoj polovici osamdesetih počeli su se javljati sve teži politički problemi, institucije su sve teže funkcionirale, a neki sustavi su se počeli i raspadati. Brodogradnju je najviše pogodio raspad sustava kreditiranja prodaje brodova putem JUBMES banke, koji je započeo 1988. i ugrozio opstanak svih jugoslavenskih brodogradilišta. Godine 1989. došlo je i do političkih promjena u Brodosplitu gdje je osnovan Samostalni sindikat koji je počeo sa štrajkovima i zahtjevima za smjenu rukovodstva. U razgovorima sa grupom kojoj je sve više rastao utjecaj na zbivanja i poslovanje u Brodosplitu Joško je ocijenio da se traži njegova smjena te je donio odluku da se ne natječe u izboru za novi mandat predsjednika Poslovnog odbora koji mu je isticao početkom 1990.

Ocjenjujući njegovu 10-godišnju aktivnost u vođenju Brodosplita i članstvu u Poslovnom odboru Jadranbroda, predstavnici svih brodogradilišta izabrali su 1990. Eterovića na funkciju predsjednika Poslovnog odbora. Kako tadašnje institucije Jugoslavije, zbog raspadanja čitavog sustava nisu bile u stanju poduzimati nikakve mjere za sprječavanje katastrofe koja će sigurno nastati raspadom sustava kreditiranja prodaje brodova, brodogradnja je sama poduzela akciju da se stupi u kontakt sa svim brodovlasnicima za koje su izgrađeni brodovi na kredit kako bi se isplatila dugovanja. Sva su brodogradilišta provela tu akciju, osigurala sredstva za dovršenje ugovorenih brodova, a prilikom ugovaranje gradnje novih brodova osigurala dovoljno velike avanse u toku gradnje da bi mogli financirati proizvodnju. Stanje na svjetskom tržištu je bilo takvo da je i brodovlasnicima ta akcija financijski odgovarala te nisu tražili nikakve naknade.

Nakon što je preuzeo funkciju predsjednika Poslovnog odbora, u Jugoslaviji se stanje nastavilo komplicirati, došlo je do potpunog raspada sustava, Hrvatska se izdvojila iz Jugoslavije a uskoro je počeo i otvoreni rat. Došlo je do velikih promjena u radu i organizaciji a zajedno s tim tražile su se i kadrovske promjene. Joško je ocijenio da neće moći ostati na dužnost predsjednika Poslovnog odbora te se je prijavio na upražnjeno mjesto predstavnika Jadranbroda u Moskvi.

Stanje je i u Rusiji bilo slično onom u Jugoslaviji. Došlo je do raspada Sovjetskog saveza, raspale su se stare i osnovale nove institucije i trebalo je vremena da se uspostavi kakav-takav njihov rad. Zahvaljujući činjenici da je u drugoj polovini osamdesetih hrvatska brodogradnja, a posebno Brodosplit radio više brodova za Sovjetski savez, osobne veze uspostavljene s velikim brojem inspektora i voditelja sovjetskih brodarskih poduzeća, omogućile su Jošku, uz njegovu upornost i stečeno iskustvo u gradnji brodova, da dobije povjerenje novih brodarskih poduzeća i počne osiguravati ugovore za gradnju brodova u hrvatskim brodogradilištima. To je za hrvatsku brodogradnju bilo od velikog značaja jer je u ratnim i poslijeratnim uvjetima bilo gotovo nemoguće doći do novih ugovora o gradnji brodova.

Joško je u novoj ruskoj državi razvio veliku aktivnost i uspio sačuvati kontinuitet gradnje ruskih brodova u hrvatskim brodogradilištima. Na tom poslu ostao je punih 15 godina sve do 2007. kada se vratio u Hrvatsku i otišao u zasluženu mirovinu. S njegovim radom u Rusiji bili su veoma zadovoljni i hrvatska i ruska strana. Ruska strana je to iskazala i time što ga je postavila za počasnog konzula Ruske federacije u Splitu, na kojoj funkciji je ostao do svoje smrti.

Radna karijera ovog našeg istaknutog brodograditelja svjedoči da je Joško Eterović, zahvaljujući svom znanju stečenom školovanjem i praksom, svojom odgovornošću, savjesnošću i upornošću, svojim ljudskim odnosom sa suradnicima i drugim radnicima, na svim poslovima postizavao uspješne i vrlo dobre rezultate. Oni su bili temelj poslova koje će trebati voditi. Istovremeno, bio je i produkt sredine u kojoj je djelovao, koja je provodila osposobljavanje i pripremanje kadrova za odgovorne poslove.

Josip-Joško Eterović nas je napustio kao jedan iz plejade sudionika koji su razvijali hrvatsku brodogradnju i koji su zaslužni za njezin i »Brodosplitov« stečeni ugled ne samo u Hrvatskoj i u Splitu već i u svjetskoj brodogradnji i brodarstvu. Hvala mu na njegovom značajnom doprinosu u stjecanju takvog ugleda.