EKSTREMNI AUTORITARNI IZAZOVI PRED AMERIČKOM NARODNOM REPUBLIKOM
Fašizam u Americi i okolici
Po čemu je američki trumpizam fašistički i kako bi mogao metastazirati globalno?
Piše: prof. dr. Vjekoslav Perica
15. veljače 2025.
Nije prošlo ni dvadeset godina od svršetka »posljednjeg« svjetskog rata – a rat je opet pred vratima. Približavanje te pošasti stavlja u pokret sve društvene snage. Opredjeljuje se –za rat, ili za mir, za fašizam ili za demokraciju.
(Josip Broz Tito, Proleter – glasilo Komunističke partije Jugoslavije, 1937.)
Alexis de Tocqueville, francuski grof i filozof, koji je unatoč tome što mu je dio rodbine stradao na giljotini, bio simpatizer Francuske revolucije, otputovao je 1830-ih u Ameriku. Pored ostalih zanimljivosti iz Novoga svijeta, našao je da, za razliku od Francuske u kojoj je revolucija najavila slobodu, bratstvo i jednakost ali je potom uslijedila kontrarevolucija koja je potkopala te vrijednosti, u Americi demokracija funkcionira. Slobode i jednakosti, našao je ovaj Francuz u Americi, više nego u Evropi, a vlast bira, postavlja i opoziva narod. Nije to, naravno, raj na zemlji, kaže Tocquivelle u izviješću francuskoj vladi koja mu je platila put, naprotiv, ima kriminala i zatvori su puni kao svugdje, a uz to se u mnogim dijelovima SAD-a, održava i robovlasnički sustav i rasizam, koji ni oslobođenim potomcima robova ne garantira jednaka prava i slobode. Ali, ipak, demokracija u Americi djeluje, kaže ovaj liberalni aristokrat, jer nema feudalne aristokracije, nema državne religije jer je ustav zabranjuje a svim vjerama daje slobodu djelovanja, a nema ni primjera da se neki moćni vojskovođa ili političar proglasio za diktatora napoleonskih ambicija. Tom zemljom, po ustavu, vladaju izabrani predstavnici naroda: od šerifa, gradonačelnika i guvernera federalnih država do članova federalnoga parlamenta Kongresa i predsjednika SAD, svi oni dolaze i odlaze s vlasti prema tome kako se odlučuje na izborima.
De Tocquivelle je vjerovao da će uznapredovala modernizacija i kapitalistička industrijalizacija u SAD do kraja devetnaestog vijeka osigurati još veću društvenu jednakost. Tu se prevario jer je razvoj kapitalizma stvorio nove nejednakosti i proturječja koja su kulminirale u dvadesetom vijeku ekonomskim krizama, imperijalističkim ratovima i revolucijama poput komunističkog boljševizma i kontrarevolucionarnog fašizma. Američka se demokracija ovih (kontra)revolucija bojala, komunizma više nego fašizma. Tako je u državnim progonima za obranu poretka stradao puno veći broj američkih ljevičara nego desničara i puno više radnika koji su Ameriku gradili i u ratovima branili, nego kapitalista koji su te radnike iskorištavali i od njihovog truda profitirali. Ali se onaj tokvilski demokratski minimum – da na vrhu piramide nema ni faraona ni napoleonskog diktatora, da nema ni monopola državne religije ni po njoj posvećene ideologije, ni ekvivalenta feudalne aristokracije, uspijevao održati.
Otada pa do nedavno, nekako je ta američka narodna republika odolijevala svim ekstremnim autoritarnim izazovima. Od kojih je onaj fašistički, autoritarno-napoleonski model uortačen s krupnim kapitalom i njegovim oligarhijama koje su de facto naslijedile nekadašnju feudalnu aristokraciju, bio i ostao najozbiljnija opasnost. Ali tako vladajući u američkoj demokraciji nisu mislili jer je država anarhiste, sindikaliste, komuniste i socijaliste uvijek najviše od svih progonila. Razloga za to ima više, recimo, obrana privatnog vlasništva koje garantira sreću kako ustav proklamira, ili mit da američka demokracija zbog sustava podjele i uzajamne kontrole između zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, može odoljeti desnim autoritarnim izazovima. Taj je mit otpočetka bio problematičan jer je već u debatama pri donošenju ustava, političar iz Virdžinije, »američki Ciceron«, Patrick Henry, upozorio da predsjednik SAD ima kraljevske ovlasti koje ugrožavaju slobodu naroda i država članica federacije i da ih treba ograničiti jer se taj jaki predsjednik lako može prometnuti u tiranina i proglasiti za kralja poput onoga kojega je nedavno američki narod oružjem zbacio.
Sredinom 1930-tih, u godinama uzleta fašizma i mobilizacije svjetskog antifašističkog pokreta, prvi američki književni nobelovac, Sinclair Lewis, objavio je distopijski roman »To se ovdje ne može dogoditi« (It Can’t Happen Here), o dolasku fašista na vlast u zemlji koja je vjerovala da joj je taj dugovječni demokratski sustav neprobojna brana svakom ekstremnom autoritarizmu. Tih je tridesetih, ipak propao pokušaj fašističkog udara na američku demokraciju kojega su vodili bogati industrijalac Henry Ford i nacistička partija SAD. Ford je poslao Francu u Španjolsku kamione a na izborima u Americi podržao pilota Lindberga, kandidata za američku verziju nacističkog firera ili fašističkog dučea koji je (kao poslije Trump) nastupao s izbornim sloganom America First!. Taj put fašizam u Americi nije prošao. Ali never say never, kažu Angloamerikanci. Opet će se u, za fašizam povoljnim historijskim okolnostima, pojaviti neki novi Ford, ovaj put u automobilu nazvanog po jednom genijalnom Balkancu koji se danas okreće u grobu. I taj će se novi Henry Ford uortačiti se s novim kandidatom za američkog firera, bivšim plejbojem, građevinskim poduzetnikom i rentijerom, da ga ohrabri i ojača nakon neuspjelog »pivničkog puča«. Jer povijest se ponekad zna i ponoviti ako se ljudi oko toga potrude iako ne mogu znati hoće li se iz toga izroditi trijumf, tragedija ili farsa.
Na ovom mjestu, treba dopuniti poznatu marksističku tezu o sprezi fašizma i krupnog kapitala uvjetovane prirodom kapitalizma. Ta alijansa krupnog kapitala i ekstremne desnice nije proizišla samo iz ekonomskih proturječja nego i dinamike revolucije i kontrarevolucije u kojoj, kako su pokazali Jakobinci i Pariški Komunari a potom Lenjin i Trocki, male grupe »profesionalnih revolucionara« mogu poput biblijskih sila u desetak dana mijenjati povijest i stvarati novi svijet. Drugim riječima, lijevi ekstremizam je hranio desni. Podsjetimo se stoga da je antifašizam narodne fronte protiv fašizma i rata od 1935, bio populistički masovni pokret koji jest označio fašizam kao glavnog protivnika ali nije tolerirao ni lijevo »sektaštvo« ni takozvana »lijeva skretanja«. A još prije, u francuskoj revoluciji jakobinski ekscesa pripremili su teren za cara Napoleona i kontrarevoluciju koja se predstavljala kao revolucija, a potom ekscesi revolucionarnog boljševizma pogodovali pojavi kontrarevolucionarnog fašizma. Ta će se dinamika ponoviti i kod pojave najnovijih oblika fašizma. Putin će tako opravdati invaziju Ukrajine obranom Rusije od sotonizma i transrodne ideologije a Trump obećati demontažu ideologije različitosti i wokizma u ime zaštitite tradicionalne obitelji u onih 77 milijuna Amerikanca koji su velikim dijelom zbog tog lijevog ekstremizma njemu dali glas, a uskratili ga liberalnoj partiji koja se srodila s tom ideologijom tobožnje ljevice preokupirane kulturom a ne ekonomijom a radničku klasu odbacila pa je i ona glasovala za Trumpa. To sve, naravno, ne znači da kapitalizam i liberalna demokracija nisu u sebi nosili rizik fašizma kao i boljševizam ekscesa koji su vodili prema gulagu i gladomoru. I nije samo Sinclair Lewis predvidio fašistički udar protiv američke demokracije, već i mnogi drugi, čak i u popularnoj kulturi. Kao što su, na primjer, filmovi o Jamesu Bondu 007 u kojima negativac utjelovljuje globalnu kapitalističku korporaciju moćniju od mnogih država, koja želi preuzeti svijet i urediti ga kao »diktaturu krupnog kapitala«, kako je fašizam svojedobno definirala Kominterna.
Trump-Muskov blitzkrieg protiv američke demokracije pokrenut početkom 2025, scenarij je iz Jamesa Bonda ali ovaj put s uspjehom negativca pa čak i bez nekoga sposobnoga protivnika poput Jamesa Bonda koji ga pokušava zaustaviti. De ne spominjemo da tom blitzkriegu ne stoji na putu danas ni nekoć jako sindikalno organizirano radništvo, ni SSSR ni svjetski antifašistički pokret kojega vode komunisti. U nekim filmovima o Jamesu Bondu kapitalističke i komunističke zemlje poput SSSR-a, udružuju se usred međusobnoga hladnog rata, protiv te zle korporacije. Ali danas ne postoje komunističke velesile kakav je bio Sovjetski savez. Njega je naslijedila Putinova Rusija s Putinom kao ruskim Trumpom okruženog lojalnim oligarsima. A tamo gdje su na vlasti komunističke partije kao kapitalistički menadžeri, kao u Kini i Vijetnamu, ili kao pseudoreligijske sekte i kultovi kao u Sjevernoj Koreji i Kubi, izgleda ne žele ili nisu u stanju zaustaviti to fašističko korporativno preuzimanje nekoć slavne liberalne demokracije pa makar to izgledno metastaziralo po svijetu. Ili smatraju da će to naškoditi samo zapadu što bi oni pozdravili. Ali propast zapada bi izazvao ipak nešto opasniji globalni potres od propasti SSSR-a.
Po čemu je (sve), osim spomenutih analogija, američki trumpizam fašistički i kako bi mogao metastazirati globalno? Koje bi se još neke prikladne analogije iz povijesti dale izvući? Krenimo od liberalne kapitalističke demokracije koja je mirno, putem demokratskih izbora i voljom većine, tamo između dva svjetska rata predala vlast i fašističkom dučeu i nacističkom fireru, a nedavno i njihovoj inačici Trumpu. Uz »truli liberalizam«, fašizmu, vidjeli smo, pogoduje i lijevi ekstremizam. Boljševizam je zaprijetio ukidanjem privatnog vlasništva, uništenjem religije, nacije i obitelji a ekonomska kriza i liberalni međunarodni poredak taj su kaos učinili još gorim. Duče i firer obećali su svojim nacijama da će sve te izazove i boljševizma i trulog liberalizma zaustaviti a svoje narode i nacije opet učiniti sigurnima, prosperitetnima i velikima. Slično je svoju priliku dočekao i Trump, kad se trideset godina po svršetku hladnog rata nije dogodio ni kraj povijest ni trijumf liberalnog kapitalizma i demokracije, nego su ekstremi globalizacije i neoliberalnog kapitalizma donijeli koncentraciju ogromnog bogatstva u rukama oligarha i vrtoglavi rast masa svijetom lutajućih siromaha, demontažu države blagostanja, kaos migracija u koje se ubacuju kriminalci i teroristi, i nove ratove. Da ne spominjemo i novu pseudo ljevicu — takozvane identitetske politike koje su otuđile radništvo i predale ga oligarsima i desnim populistima.
Od ostalih analogija iz uspona historijskog fašizma zanimljiva je ona Trumpova pokušaja državnog udara od 6. januara 2020, kao paralela s Hitlerovim prvim propalim minhenskim pivničkim pučem. Ali potom slijedi drugi uspješni državni udar nakon demokratski legitimnog dolaska na vlast. Slijedeća je analogija današnjeg i historijskog fašizma u demonizaciji kolektiva koji se okrivljuje za sve probleme i »konačno rješenje« u koncentracijskim logorima u koje će se te žrtve koncentrirati (Trump gradi takav logor u zaljevu Guntanamo na Kubi). Ono što za naciste nekada bili Židovi, za današnje su fašiste migranti, siromašni radnici koji pokušavaju ući u bogate zemlje. U njihove su se redove ubacile grupe terorista i kriminalaca, i to će bit dovoljno da ih današnji fašisti sve takvima smatraju. Dok su se otpočetka Trump-Musk blitzkriega pripremali konclogori, (detention centers) za deportirane imigrante pod optužbom da su kriminalci, Trump je oslobodio iz zatvora preko tisuću stvarnih pravomoćno osuđenih američkih kriminalaca iz njegove privatne pučističke paravojske osuđenih na vremenske kazne od jedne do dvadeset godina zatvora za sudjelovanje u šestojanuarskom puču u kome su ovi kriminalci napali u ugrozili živote policajaca na dužnosti i vandalizirali zgradu parlamenta. Zatim je Trump u paketu s otpuštanjem s posla viška zaposlenika federalne birokracije, također otpustio s posla sve državne službenike koji su na bilo koji način obavljali svoj posao u provedbi zakona protiv Trumpovih zloupotreba vlasti i kršenja zakona a za neke je pripremio i kazneni progon. Do likvidacije Trumpovih političkih protivnika među demokratski izabranim kongresnicima i drugim političkim dužnosnicima nećemo dugo čekati. Taj bi posao trebali obaviti profesionalci iz FBI-a i CIA-e ali tek nakon temeljite čistke koja je već počela i koja će u ove organizacije dovesti Trumpove dragovoljne krvnike (Trump’s willing executioners).
Ali Trump, unatoč psihopatskim osobinama, bešćutnosti i malignom narcizmu, čini se, nije baš sve isto što je bio Hitler. Nije Trumpu, recimo, palo na pamet služiti vojsku svoje države za vrijeme vijetnamske apokalipse kao što je kaplar Hitler u Velikom ratu služio svojoj domovini. A nema američki tajkun ni hrabrosti izvršiti suicid ako propadne, radije će prihvatiti suđenje pod uvjetom da ga prenosi televizija na kojoj će on pozirati s narančastom frizurom i tenom od kvarc lampe. Osim toga, Trump radije ne bi vodio svoju državu u neki veliki rat kao Hitler. Nego bi mirnim putem okupirao Greenland, Kanadu i Panamu i što mu zapne za oko, a u srušenoj palestinskoj Gazi sagradio bi mediteransku rivijeru pod uvjetom da se domicilna populacija na koju godinu iseli a džihadisti suzdrže od raketiranja, klanja i silovanja Izraelaca ako im ovi uplate luksuzne apartmane tamo gdje su im prije bili bunkeri. Pri tome bi Trump, u pauzama između partija golfa, otpuštanja nelojalnih državnih službenika i deportacija imigranata bijedno plaćenih radnika na crno koje naziva kriminalcima, igrao ulogu mirovnog posrednika u velikim ratovima po svijetu. Ukrajina bi prošla kao Čehoslovačka 1938, zapadni ustupak nacizmu, ovaj put ruskom. A Palestina bi trebala biti kao Španjolska tridesetih. Ima, doista, tamo nasljednika Francovih Maura, Marokanaca i islamofašista. Ali nema antifašista ni interbrigada, jer nema ni komunista ni anarho-sindikalista ni radničke klase, svi su oni poslije pada berlinskog zida otišli u povijest. Ono što se poslije njihova odlaska nazivalo ljevicom moglo je samo natjerati milijune komunista i antifašista da se okreću u grobovima. Tako da se protiv islamofašista našeg doba tuku Židovi, od kojih su manjina poput onih koji su bili većina u mnogim internacionalnim brigadama u Španjolskom građanskom ratu i svjetskom antifašističkom pokratu 1930-tih. Jer većina Židova danas su uz izraelsku desnicu i ponašaju se u španjolskoj analogiji Palestine poput Kondor legije koja je sravnila Guernicu.
Doduše, u toj su Palestini kao Španiji našeg doba, s distance uključeni i neki koji se predstavljaju današnjim antifašistima. To su zapadni studenti koji podržavaju Palestince. Ali ne idu oni s njihovim džihadistima kao braća po oružju u rovove Gaze i zapadne obale. Ne pada im na pamet, nisu oni kao Veljko Vlahović, Matija Šiprak, Mirko Kovačević Lala, Branko Krsmanović, Lazar Udovički, Ivo Vejvoda i ostali jugoslavenski studenti sa praškog sveučilišta koji su u veljači 1937 poslali poruku kolegama iz studentske federacije Španjolske: »Računajte na nas, stižemo u Barcelonu za koji dan i uz vas smo s oružjem u rukama, a uvijek će biti i onih kolega koji će nam dati podršku prosvjedima na sveučilišnim kampusima!« Tako se ovi današnji zapadni pro-palestinski studenti »Španci«, drže luksuza zapadnih sveučilišnih kampusa. Tu pregovaraju sa sveučilišnim vlastima o striktno veganskoj prehrani za hrabre demonstrante, ovaj put ne antifašiste interbrigadiste, nego »identitarce«, culture warriorse i zagovornike ideologija koje danas predstavljaju najutjecajniju ljevicu. A koje bi, da su živi, oni španski borci koji su iz Praga išli u Barcelonu, likvidirali po kratkom postupku zbog sektaštva, lijevih skretanja i uloge fašističkih korisnih budala.
Kako se globalni fašizam zahuktava, red je upitati se koje bi danas bile inačice sila osovine? To su domalo bile Rusija, Iran i Sjeverna Koreja. Ali od početka Trump-Muskova blitzkriega, Putinova Rusija nije više glavna poluga suvremene globalne fašističke Osovine nego je to Trumpova Amerika. Putinova Rusija, koja je otvorila proces, morat će se zadovoljiti analogijom s Mussolinijevom Italijom. Sad se čeka kojem će se carstvu prikloniti Evropa. Možda Bruxeless kapitulira pa Trump jeftino kupi i Grenland i Island a NATO iscijedi više nego Don Corleone iz svoga reketa. Ali nikada se ne zna, možda otkriju i nekog Tita u toj birokraciji pa ga postave za komesara namjesto Trule Ursule. Da deportira NATO tamo odakle je došao a EU krene nesvrstanim putem. Dalje od Zapada, bliže Istoku, Kini i Indiji, i u dobre s Muslimanima. Ali kako će Evropa bez ruskog plina? Možda ipak briselski Tito nagovori Moskvu da krene uz nesvrstane a Trumpovu i Muskovu Ameriku prepusti analogiji sudbine Rimskog carstva koja se inače odavno spominje u debatama o promjenama u suvremenom svijetu. Trenutačno je, po toj analogiji, nakon senilnog Klaudija u starom Rimu našeg doba na vlasti Neron. On možda umoli bogove i vjetrove (winds of change) da prenesu požar iz Hollywooda u Washington. Što bi ubrzalo i Trumpove čistke u saveznoj upravi i njegovu pljačku novca poreznih obveznika što mu je otpočetka glavni cilj, a usput izazvalo aplauze potlačenih naroda na imperijalnoj periferiji.
Piše: Vjekoslav Perica
Vezani članci
Hrvatska |
Grozan antihrvatski napad na baštinu našega naroda |
Desnica je dubinski totalitarna i zapravo ne podnosi hrvatsku tradiciju i kulturu, a osobito ne podnosi aktualno hrvatsko društvo. Možda zvuči bizarno da oni koji se zaklinju u narod, tradiciju i domovinu, zapravo ne podnose taj narod, tradiciju i domovinu kakvi oni stvarno jesu. No, to je činjenica. Ne znam kako će se okončati inicijativa radikalne desnice u Hrvatskom saboru, iz stranke bizarnog imena Domino, za uklanjanje Dana antifašističke borbe iz kalendara državnih praznika. Razum, uvažavanje povijesnih činjenica i stvarne...
Svijet |
Ideologija zla koja je odnijela milijune života |
Holokaust je grčka riječ koja znači »potpuno spaljen«. U antici je, kod Grka i Rimljana, označavala žrtvu paljenicu bogovima ili dušama pokojnika. U suvremeno doba obilježava razdoblje od 12 godina (od 1933. do 1945.) nacističkog progona Židova. Karakterizira ga neprekidna eskalacija sve brutalnijih mjera nacističkih vlasti i njihovih pomagača i sve veći teritorij na kojem se te mjere primjenjuju. Vrhunac je bilo »konačno rješenje« (Endlösung), što je u nacističkoj terminologiji bio eufemizam za masovno ubijanje i uništenje...
Svijet |
Pismo hrvatskog partizana nobelovcu Dylanu |
Antifašističko naslijeđe južnoslavenskih naroda bilo je moralni i politički kapital koji se i danas u svijetu može afirmirati. To je pokazala i jedna polemika na stranicama uglednog New York Timesa iz 2013. Radi se o pismu zagrebačkog nakladnika i publicista Slavka Goldsteina slavnom američkom umjetniku Bobu Dylanu. Pokazalo se u toj polemici da glazbenik Dylan koji živi u SAD-u i Izraelu i povremeno javno govori o svom židovskom identitetu, iskustvima koje ga prate, antisemitizmu, rasizmu i neofašizmu, nikad nije čuo za hrvatske partizane...
Hrvatska |
Bilanca prazna, sadašnjost porazna |
Rezultati ankete o tome koliko je ljudi u domaćoj javnosti upoznato s činjenicom da Hrvatska predsjedava IHRA-om, Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust te da li su negdje nešto pročitali o tome, čuli za neku inicijativu, akciju, skup, izložbu bili bi, vjerujemo, porazni. Hrvatska zaista od 1. marta 2023. do 1. marta 2024. predsjedava IHRA-om, međunarodnim tijelom koje itekako ima veze s hrvatskom prošlošću, ali i sa sadašnjošću u kojoj ustaški pozdrav »za dom spremni« odjekuje skoro na svakoj utakmici i koji je polako, zahvaljujući...
Europa |
Carola Rackete: Treba nam antifašistička alijansa |
U lipnju 2019. godine Carola Rackete bila je kapetanica broda Sea-Watch 3 koji je spasio oko 40 ljudi od utapanja u moru. Nakon akcije spašavanja brod se uputio ka Lampedusi, ali su tamošnje vlasti tokom dvije sedmice spriječavale sidrenje i iskrcavanje. Usprkos zabrani, kapetanica Rackete usidrila je brod, nakon čega je uhapšena i optužena za pomaganje »ilegalnih migracija«. Suočena sa optužbama, kapetanica je odgovorila da je samo obavljala svoju dužnost spašavajući ljude od utapanja. Konačno, 2021. Rackete je oslobođena...
Hrvatska |
»To su ljudi koji su nam osvjetlali obraz, a mi smo ih se odrekli. Oni su u tom trenutku bili najbolje od Hrvata« |
Dugo je Hrvatskoj televiziji trebalo da emitira serijal NDH koji je pripremio dr. Hrvoje Klasić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kada je konačno emitirana, bio je to veliki uspjeh. Prije svega jer je govorila o periodu o kojem se još uvijek malo zna, ali postoje brojne kontroverze. I zanimanje javnosti. Kada je dr. Klasić predložio da radi serijal o partizanima, HRT opet nije iskazao zanimanje. Ipak, od jeseni će biti prikazan serijal Partizani, ali...
Zadar |
Antifašistički pokret pripada prosvjetiteljskom pokretu. Oslobodio je i očuvao ljudskost |
Na se koji način, u sadašnjem trenutku i iz pozicije sadašnje vremena, ljudski svijet odnosi prema prošlosti? Čovjek je ili povijesno biće ili je zvijer. Ne postoji neka treća mogućnost. Antifašizam pripada ljudskoj povijesti. Ugrađen je u hrvatski Ustav i u hrvatsku slobodu. Zbog toga mi danas slobodno govorimo o antifašizmu – jer pripadamo povijesti. Oni koji o antifašističkom pokretu ne mogu, ili ne smiju govoriti, ne pripadaju povijesti. Oni sada šute. Njih sada nema. Oni se ne smiju...
Europa |
Talijanska braćo, Giorgia Meloni i avet ur-fašizma |
Pobjeda Giorgije Meloni, liderice talijanske stranke »Talijanska braćo« (u vokativu, jer je ta stranka uzela za svoje ime prvi stih talijanske himne: »Talijanska braćo, Italija se budi…«), otvorila je pitanje pojave neofašizma, postfašizma ili jednostavno – fašizma – u vladi demokratske Italije, zemlje koja je živjela dvadeset godina pod fašističkom vlašću. I koja se oslobodila fašističke vlasti prvo u unutarnjem puču protiv Mussolinija, zatim u partizanskoj borbi protiv fašista i nacista, i na kraju odbacivanjem...
EX-YU |
Originalni prijedlog za budućnost |
Za razliku od Mire Furlan, nisam otišao pod pritiskom – piše Vjekoslav Perica o svom egzodusu u SAD u knjizi »Pomirenje i posljednji dani«. Ipak, Peričino osobno iskustvo utoliko je slično onom Mire Furlan što je i on izgubio stan na taj način da je netko upao u »srpski stan« njegova pokojnog oca u Splitu i »privatizirao ga«. »Privatizacija« je u mnogim slučajevima bila samo drugo ime za otimačinu bilo privatne, bilo društvene imovine. Možda je to netko već i učinio, a ako nije, trebalo bi napraviti jednu povijest naših ratova kroz...
Split |
Povratak antifašističkom identitetu Splita |
Devedesetih godina podmuklo je, pod plaštem demokratskih promjena, gradu Splitu oduzeta Ulica žrtava fašizma. Promjene su brzopotezno odnijele i ime Palmine Piplović dječjem vrtiću na Marjanu. U svojevrsnom dance macabreu skinute su brončane i kamene glave Đermana Senjanovića, Ranka Orlića, Nenada Ravlića i drugih poginulih splitskih mladića koje su kao uzor hrabrosti i patriotizma stajale u školskim dvorištima i predvorjima. Slijedilo je prljanje, skidanje ili ritualno razbijanje mnogih drugih obilježja postavljenih u spomen na ljude...
Zagreb |
Oslobodilac i pobjednik |
Klub zastupnika SDP-a u Skupštini Grada Zagreba podnio je Prijedlog za uvrštenje u Fond imena odnosno preimenovanje sadašnjeg Trga Republike Hrvatske, čime je vraćanje Trga maršala Tita i formalno uvršteno u proceduru. Traži da se Titu vrati trg na kojemu se nalazi HNK. Obrazloženje prijedloga, čiji je autor predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a Viktor Gotovac, napisano je na pet stranica. Na prve dvije su zasluge Josipa Broza za to što danas živimo u neovisnoj Hrvatskoj u čije su granice vraćeni svi hrvatski krajevi, a na sljedeće tri je Brozov...
Split |
U ime Vlade: Dan državnosti je 10. travnja! |
Svaka država u svojoj povijesti ima datuma kojih se sjeća s ponosom, ali i onih koje bi najradije zaboravila, a – kada to već ne može – onda ih ne spominje. Neovisna hrvatska država, i inače po mnogo čemu (nažalost ne baš pozitivnome) unikatni primjer u svijetu, i tu je drugačija. Svoja, rekli bi domoljubi. Zar zaista svoja? Ne, današnja Hrvatska po mnogo toga nije svoja, nego je ‘njihova’. A tko su ‘oni’? To su vječni zarobljenici prošlosti, povijesni revizionisti, ljudi kojima uspijeva cijelu jednu naciju i nacionalnu...
Split |
Brigadir Raos nije ni trebao govoriti. Slanjem izaslanika sve je rečeno. |
Matko Raos, izaslanik ministra branitelja, na skupu HOS-ovaca rekao je »da današnje Hrvatske ne bi bilo da nije bilo 10. travnja 1941.« Vlada se ne treba ograditi od te izjave, nego napokon trebamo formirati Vladu koja to ne misli. Kada bi RH bila u stanju donijeti povijesno-etički sud o onome što se zbilo 10. 4. 1941. god., današnja Hrvatska bi bila puno više država nego što sada jest i Vlada RH bi bila puno više vlada nego što sada jest. Ne zanima me što Vlada misli o Matku Raosu. Uostalom, to što misli...
Europa |
Kako agitiraju ekstremisti |
Hrvatska je javnost zahvaljujući brojim studijama koje tematiziraju kritičku teoriju frankfurtskog Instituta za društvena istraživanja imala mogućnosti upoznati se sa političkom teorijom Theodora W. Adorna. Riječ je o filozofu čija je marksistička misao bila dio ideologije koje je tražila novi, samoupravni put u socijalizam. Doduše, kritička teorija Frankfurtske škole nije uvijek u potpunosti bila prihvaćena od strane vladajuće elite, no nije bilo dvojbe da se radi o filozofiji pomoću koje je bilo legitimno tumačiti svijet života. Političke ideje...
Split |
Partizani su bili prvi pravi hrvatski branitelji! |
[quote=Nikada nismo smjeli doći u tu situaciju da se konfrontira partizanski pokret i branitelji iz 1991. Ono što se nije smjelo dogoditi, a dogodilo se: najedanput su branitelji bliže ustašama nego partizanima] Profesor Hrvoje Klasić okušao se u različitim vidovima aktivizma pokušavajući mijenjati svijet oko sebe. Bio je u ratu, sudjelovao u radu političke stranke, organizirao peticije i tribine i bio sudionikom brojnih protesta. A onda je kao profesor povijesti odlučio, kako sam kaže, iskoristiti sva sredstva kako bi ono čime...
Europa |
Zapanjujuće pomanjkanje »povijesnog sjećanja« |
Rezoluciju naziva »Važnost europskog sjećanja za budućnost EU« donio je EU parlament 19. rujna 2019., izglasana je s 535 glasova za, 66 protiv i 52 suzdržana. Na početku Rezolucije nabrajaju se dokumenti, njih 15, koje je EU parlament uzeo u obzir pri njenom donošenju; od Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima iz 1948. do zajedničke izjave predstavnika vlada država članica EU u spomen žrtvama komunizma dane 23. 8. 2018. Zatim slijedi 13 premisa, od A do M, a iza njih 22 zaključka, osuda i poziva državama članicama EU....
EX-YU |
Zlokobna uvertira u nadolazeće krvoproliće |
Donosimo ulomak iz šireg eseja sociologa Lovre Bilića pod naslovom »Elementi fašizma u političkom djelovanju Slobodana Miloševića« Povodom nadolazeće obljetnice pada Vukovara vratit ćemo se zastrašujućim posljedicama nastalim kao rezultat ispuštanja iz boce duha agresivnog nacionalizma koji je na prostoru Balkana u krvi ugušio socijalizam. U nastojanju da lociramo fašističke ekscese iz kojih se napajao, povezali smo pojedine elemente iz poznatog eseja Umberta Eca »Ur-fašizam«, često citiranog kao važan doprinos jasnijem...
Svijet |
Melankolija ljevice i nova lica fašizma |
Dvije knjige Enza Traversa »Melankolija ljevice« i »Nova lica fašizma« u izdanju TIM pressa rezultat su autorovog dugogodišnjeg znanstveno-istraživačkog nastojanja na području historiografije 20. stoljeća, u kojima se nazire mnoštvo pronicljivih uvida i spoznaja relevantnih u kontekstu interdisciplinarne društveno-humanističke interpretacije društvene stvarnosti. U podlozi njegovog konceptualnog okvira nalazi se poseban interes prema stradanju Židova u Drugom svjetskom ratu, iz kojeg se potom analitičkom britkošću i dojmljivim...
EX-YU |
Marginalizirati ekstremiste i nastaviti pomirenje |
Proces pomirenja vjera i naroda zapadnog Balkana nije stao iako ove godine nije imao spektakularnih poteza i presedana poput prošlogodišnjih komemoracija u Kninu, Vukovaru i drugim mjestima ratnih stradanja. Inicijativa otvorena impresivnim zaletom mirotvoraca iz prvih mjeseci 2019. pa do ljeta 2020., i dalje napreduje, ali u ritmu tanga: polako, polako, brzo, brzo, polako, pa još jednom, ubrzaj, uspori… Posljednjih tjedana, kao i obično povodom obilježavanja kraja rata u Hrvatskoj i BiH, održano je niz komemoracija i...
Hrvatska |
Patriotizam nije mahanje zastavama, nego ravnopravnost, mir i pravednost |
Zoran Pusić desetljećima je već među prvacima borbe za ljudska prava i prava manjina, civilno društvo i mirno rješavanje konflikata. Cijeli svoj život posvetio je promociji antifašističkih vrijednosti u hrvatskom društvu, a protiv buđenja sentimenata prema takozvanoj NDH i povijesnog revizionizma, bez obzira dolaze li takve težnje od marginalnih grupa, kvaziznanstvenika ili pak od predstavnika vlasti. Nedavno je, kao osvjedočeni prijatelj naše udruge VeDRA, sudjelovao i u mimohodu kojega smo u Splitu...
Svijet |
Esej o vječnom fašizmu |
Umberto Eco svoj je slavni tekst u kojem daje kriterije prepoznavanja fašizma u javnom djelovanju prvobitno objavio 22. lipnja 1995. u »New York Review of Books«, a potom i u »Utne Reader« u prosincu iste godine. Danas je u najmanju ruku jednako aktualan, ne toliko u Italiji koliko u drugim zemljama – pa i Hrvatskoj, i zaslužuje objavu u integralnom obliku. Donosimo ga u prijevodu Kenana Efendića objavljenom na portalu Peščanik 2016., uz našu obradu i lekturu Godine 1942, kad mi je bilo deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi...
Svijet |
Može li liberalizam zaustaviti fašizam? |
Uzroci jačanja i uspona populističke desnice u suvremenim političkim zbivanjima postali su jedan od središnjih predmeta analize društvenih i humanističkih znanosti. Ne iznenađuje stoga složenost pristupa i svojevrsna višestrukost interpretativnih dimenzija koja se nameće pri bilo kakvoj diskusiji o spomenutom fenomenu. Ovdje ću se baviti primarno kritičkim sagledavanjem nedostataka imanentnih političkoj filozofiji liberalizma u izgradnji snažnog institucionalnog i vaninstitucionalnog okvira za neutralizaciju fašističkih stremljenja u...
Svijet |
Jakovina: Idu li antifašisti u ilegalu? |
Danas slavimo Dan pobjede nad fašizmom. Prošlo je 76 godina otkako je kapitulirao jedan od najzločinačkijih režima kojega je čovječanstvo ikad upoznalo, onaj nacistički. Toga dana, 9. svibnja 1945. (ili 8. svibnja, kad je primirje zapravo potpisano) i građani Hrvatske bili su čvrsto na pobjedničkoj strani, onoj koja je nakon šest godina rata – u Hrvatskoj i Jugoslaviji nakon četiri godine – konačno pobijedila, i donijela tadašnjem svijetu nadu da će mir trajati vječno, ili bar da se zla koja su donijeli fašizam i nacizam više...
Hrvatska |
Luka Džanko – osvjedočeni domoljub i antifašist |
U pojedinim izrazito desničarskim medijima nedavno su se pojavili grubi napadi na našeg člana, generala HV-a Luku Džanka kojem se – očito zbog otvoreno iskazivanog antifašizma – spočitavaju navodne antihrvatske aktivnosti tijekom 1991., a prigovaraju mu i negativan stav prema postrojbama HOS-a. Slijedom takvih objeda naša Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista želi još jednom ukazati na osvjedočeno domoljublje generala Džanka, posebno iskazano u Domovinskom ratu. Umjesto izmišljotina nudimo argumente, izvorne...
Svijet |
Kad pojedinac postane kotačić u službi nacije... |
Prošlo je više od dvadeset pet godina otkako je Umberto Eco u svojem glasovitom eseju »Ur-fašizam«, formulirao arhetipsku konstrukciju fašističkih stremljenja, precizno secirajući fluidnosti i unutarnja proturječja koja ih omeđuju. Svijet je u međuvremenu munjevitom brzinom zakoračio u hiperkompleksnu realnost ekonomske globalizacije, praćenu strelovitim porastom digitalnih inovacija. Oslobođen utopijske energije revolucionarne komunističke borbe, novi je poredak legitimaciju pronašao u liberalnoj političkoj misli, naročito...
Šibenik |
Udari na Končara - simbol histerije |
Prvo se javila Antifa Šibenik, pa je njihove fotografije objavio Antifašistički vjesnik, i zakotrljala se priča o (još jednom) napadu na neko od spomen obilježja kojim se evocira sjećanje na narodnog heroja Radu Končara. Ovoga puta uzbuna se samo dijelom pokazala pogrešnom, a kao »napadač« identificiran je - čempres. Naravno, time se - suprotno očekivanjima odgovornih iz šibenske komunalne tvrtke »Čempresi« - priča samo dodatno zakuhala, ukazujući tko zna koji put na općeniti odnos prema spomen obilježjima iz Drugog svjetskog rata....
Hrvatska |
Hrvatska se treba riješiti »za dom spremni« |
Nedavna inicijativa Židovske općine Zagreb, okupljanje predstavnika parlamentarnih stranaka, antifašista i predstavnika nacionalnih manjina zbog dogovora oko zabrane ustaškog pozdrava »za dom spremni« izazvala je ogromnu pažnju domaće, ali sada sve više i međunarodne javnosti. O tom sastanku pisali smo i na našem web magazinu prije nekoliko dana. U međuvremenu se retorika i oko tog pozdrava, ali i spomenutog sastanka razvila u više smjerova, dobar dio političke scene pozdravio je dogovor, ali ima i drukčijih stavova, radikalnije...
Hrvatska |
Ustaški simboli: hoćemo li dočekati zabranu? |
Sasvim slučajno prošli tjedan su se poklopila dva događaja vezana uz problematiku legalnosti ustaškog pozdrava »za dom spremni«. U Zadru su tako svečanost obilježavanja obljetnice operacije Maslenica zbog prisustva osoba u uniformama i sa znakovljem HOS-a napustili predsjednik Republike Zoran Milanović i – slijedom njegove zapovijedi – cijeli vojni vrh. Naš magazin je o tome izvijestio riječima jednoga od planera te pobjedničke akcije i našeg člana generala Luke Džanka. Istoga dana Židovska općina Zagreb izvijestila je o...
Svijet |
Vrli novi trumpizam |
Talijanski pisac i publicist Umberto Eco 1995. je objavio važan tekst »Kako prepoznati fašizam«, jedan od temeljnih za suvremeni antifašizam i razumijevanje opasnosti od fašizma tamo gdje se to ponekad najmanje nadamo. Promatrajući nedavni napad pristaša Donalda Trumpa na zgradu američkog Kongresa – na predsjednikov neskriveni poticaj – postavlja se pitanje je li Eco dijelom pogriješio kad je pokušavao identificirati otkud nas fašizam može zaskočiti. To pitanje, uz ono još važnije o tome u kakav nas svijet može odvesti trumpizam (pojam znatno širi od...
Svijet |
Stoljeće hrvatskog otpora fašizmu |
Vjerojatno svi znaju prepjev talijanske borbene pjesme Bandiera Rossa, bar onaj koji se (najviše po Istri i Dalmaciji) najčešće pjevao: »Mussolini dugoga nosa, za****la te Bandiera Rossa«. Ima, doduše i ona nešto pristojnija, ali jednako podrugljiva verzija s »pobijedit će bandiera rossa«, no ona prva nam je nekako draža. Kako bilo, sudeći po vrlo utemeljenoj teoriji sociologa Renata Matića, ovi stihovi dobijaju sasvim novo značenje. Ovaj zagrebački sociolog, naime, tvrdi da ove godine u Hrvatskoj slavimo stotu godišnjicu antifašizma, u...
Svijet |
Jesu li SAD i EU anti-antifašisti? Nisu. |
Ovih dana je kao prilično veliki diplomatski skandal odjeknula informacija da je u Ujedinjenim narodima u New Yorku sa 130 glasova za usvojena rezolucija protiv veličanja nacizma, ali da su protiv nje glasale SAD i Ukrajina, a da su sve zemlje Europske unije (uključujući i Hrvatsku), te praktički sve zemlje članice NATO-a ili bliske tom saveza ostale suzdržane prilikom glasovanja u Glavnoj skupštini UN-a. Primjerice, Slobodna Dalmacija je informaciju o toj odluci donijela pod prilično dramatičnim naslovom »Sramota u New Yorku – SAD i...
Hrvatska |
Novi antifašizam? |
Kao klinac imao sam priliku brčkati noge u moru brojnih plaža u Puli, gdje sam tada, do drugog razreda osnovne škole živio, a u blizini jedne od njih bila je i bista antifašista Vladimira Gortana. Gortan? Tada, razumije se, nisam imao pojma, a trebalo mi je poduže i poslije da saznam, da su tu bistu digli komunisti jednom antifašistu koji uopće nije bio »njihov«. Dakle, bio je antifašist, ali nije bio komunist. Da, to je važno podvući. Iako su se komunisti u njegovo vrijeme već bili solidno ušančili u političku mapu nekadašnje, kraljevske Jugoslavije, a...
Hrvatska |
Lovro Krnić: U Hrvatskoj postoji filter za antifašizam |
Izvor: Fališ - festival alternative i ljevice, Šibenik Piše: Andreja Žapčić Revizija povijesti u Hrvatskoj nije nova disciplina, »gašenje sjećanja« marljivo se trenira još od 90-ih kroz promjene naziva ulica i uništavanje spomenika kao sredstava javnog pamćenja, a »rupe u pamćenju« teško je popuniti i obrazovanjem - neke se stvari ne uči dok se neke obljetnice ne komemorira ili se to čini selektivno. Što manje činjenica, to bolje po mitove, iskušana je metoda, ne samo na ovim prostorima, a onih koji pamte da je...
Hrvatska |
»Crno pače« EU-a prešućuje antifašizam kojim bi se moralo ponositi! |
Diljem svijeta, 9. svibnja, slavi se Dan pobjede nad fašizmom, 75-ta godišnjica velike pobjede antifašističke koalicije u najkrvavijem ratnom sukobu u povijesti čovječanstva. Ove godine skromnije negoli je obično, zbog pandemije. Moderna, demokratska i antifašistička Europa inače slavi taj dan i kao Dan Europe jer je upravo 9. svibnja 1950., za petu godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, potpisana Schumanova deklaracija o integriranju europskih zemalja. U Hrvatskoj, trenutnoj predsjedateljici Europske...