Na milost i nemilost

Dok napredni svijet ubrzanim koracima ulazi u epohu umjetne inteligencije i robotike, dok se ozbiljno sprema za nastanjivanje drugih planeta, dok postiže prve uspjehe u proizvodnji ljudskih organa i kvantnih računala i razbija zadnje tajne fizike, Balkan se vraća u prošlost, u prošla i nadiđena vremena. Kalendarski u 21. stoljeću, Balkan se sviješću i društvenom zbiljom odlučno smjestio u tamu minulih vremena.

Balkan udara u nijema zvona. Nada se probuditi mrtve kneževe i kraljeve čijih ni kostiju više nema.

Balkan je još uvijek, radi komada zemlje, spreman pustiti rijeke ljudske krvi i radi interesa onih koji nikad nisu za nj marili, spreman je u tkaninu svoje sinove umatati, u tkaninu zastave.

Bježeći od građanskog svijeta čvrsto se drži predgrađanskog društva stalno se nanovo izručujući na milost i nemilost raznim feudalnim gospodarima, dopuštajući da ga razlome kako bi nad njim mogli vladati. Takvima Balkan ne znači ništa i u njihovim očima ne zaslužuje budućnost. Ali, potreban im je kako bi njihova budućnost bila udobnija.

Balkan je uhvaćen u mrežu kompradorskih elita i klijentelizma gušeći se u korupciji i partitokraciji koju ovdje zovu demokracijom.

Život na Balkanu ima nisku cijenu kao i sloboda, istina i dostojanstvo. Zato je za Balkan čovjek tek apstraktna imenica.

Od prostora antičke mudrosti i civilizacije Balkan je postao zaostala budala koja se čudi što ga vlastita djeca napuštaju i traže budućnost daleko.

Bešćutan si Balkane, i to će te skupo stajati. Probudi se stari Balkane, sunce je u zenitu, ne valjaj se više pod pokrivačima fantazmi.

Dan prolazi a ti ne radiš ništa da miran dočekaš noć.