Najveća bitka u povijesti Dalmacije

Operativna situacija

Početkom listopada njemačkoj grupi armija »E«, koja se povlačila iz Grčke, presječena je odstupnica na moravsko-vardarskom pravcu kojim su se njemačke snage povlačile.

Zamisao njemačke Vrhovne komande u jesen 1944. godine bila je da s dalmatinskog fronta izvuče 118. lovačku i 264. pješadijsku diviziju, 92. motoriziranu brigadu i 1. puk »Brandenburg« i stavi ih na raspolaganje 2. oklopnoj armiji za borbu protiv Trećeg ukrajinskog fronta Crvene armije. Liniju fronta od Gacke do ušća Zrmanje trebalo je da preuzmu tri legionarske divizije: 369. (»Vražja«), 373. (»Tigar«) i 392. (»Plava«). Međutim, ofenziva Osmog korpusa NOVJ omela je i preduhitrila ove planove: tokom rujna dijelovi 118. divizije uništeni su na Braču, a dijelovi 369. divizije na Pelješcu. Najteži poraz 369. »Vražja« divizija pretrpjela je od 26. dalmatinske divizije 22. listopada u Vukovom klancu kod Metkovića. Prilikom izvlačenja iz Šibenika 3. studenoga na putu prema Drnišu razbijen je 893. puk 264. divizije.

U takvoj situaciji, suočena sa energičnim pritiskom, Komanda Jugoistoka morala je odustati od izvlačenja 264. divizije i dodijeliti joj zadatak odbrane Knina. Štab 8. korpusa pokušao je sa širokim obuhvatom Knina, računajući na eventualni pokušaj izvlačenja Nijemaca i iz Knina. Međutim, naišao je na snažan otpor. Nijemci su se odlučili za upornu obranu, odlučni da po svaku cijenu zadrže Knin kao najzapadnije utvrđenje na svojoj zamišljenoj liniji fronta.

U toj operativnoj situaciji Vrhovni štab NOVJ predvidio je da će se ona dijelom snaga pokušati povlačiti prema Sarajevu preko Crne Gore i južnodalmatinskog primorja. Stoga su 2. i 8. korpusu dali zadatak da presjeku sve komunikacije koje iz južne Dalmacije i Hercegovine vode preko njihove teritorije u Bosnu. Oslobođenjem južne Dalmacije stvorila bi se operacijska osnovica za ofenzivna djelovanja 8. korpusa u cilju oslobođenja srednje Dalmacije.

Uvod u kninsku operaciju

Poslije odbacivanja okupatorskih snaga s jadranske obale, iz Splita, Zadra i Šibenika, Knin je dobio poseban značaj u sustavu obrane tzv. »Grün linije« Velebit-Knin-Mostar. Knin je njemačka komanda držala kao osobito važnu stratešku točku u operaciji povlačenja svojih snaga. Nijemci su poslije gubitka Dalmacije odlučili da Knin i dalje uporno brane kako bi spriječili nastupanje 8. korpusa NOVJ u pravcu Like i Bosne. Za obranu Knina i njegovog šireg rajona, koji su Nijemci dobro utvrdili, angažirana je 264. divizija (bez jednog puka), jaki dijelovi 373. divizije, manje mornaričke i druge jedinice (ukupno oko 8000 vojnika) i oko 4500 četnika.

Pred Kninsku operaciju na kninskom području koncentrirale su se brojne i raznovrsne snage koje su se povlačile s prostora sjeverne i srednje Dalmacije: njemačke, ustaško-domobranske i četničke, u procijenjenoj jačini oko 12.400 vojnika. Od toga 7800 njemačkih: 373. legionarska divizija oko 3000 vojnika, 264. posadna divizija oko 3800 vojnika, mornaričke i artiljerijske jedinice oko 1.000 vojnika, 200 domobranskih – dijelovi 2. bojne 3. posadnog zdruga (stožer zdruga u Gospiću) i 4500 četničkih – Dinarska četnička divizija.

Među partizanskim postrojbama vladalo je uvjerenje da Nijemci ipak neće braniti Knin. Štab 20. divizije u svom izvješću Štabu 8. korpusa od 20. studenog 1944. javlja: » Neprijatelj stalno izvlači ranjenike i materijal dok jedinice za borbu još ne povlači... Mi nemamo vojnoobavještajne mreže preko koje bi mogli dobiti ma kakav izvještaj o neprijatelju... Prikupljanje podataka moramo vršiti nasilnim izviđanjem, izjavama zarobljenika, dnevnim i noćnim izviđanjem. Svi ovi načini prikupljanja podataka... nisu zadovoljavajući… Može se zaključiti da Nijemci namjeravaju napustiti Knin...« Međutim, Štab 8. korpusa ipak je saznao o namjerama Nijemaca da brane Knin iz izjava zarobljenih njemačkih vojnika. U korpusnom glasilu »Za slobodu« (god. I, broj 1, 15. siječnja 1945.) zapovjednik 8. korpusa Petar Drapšin piše:

»Položaji su se uzimali tek pošto je ubijen i posljednji Nijemac. Na osvojenim položajima redovno smo nalazili cjelokupno naoružanje i mrtve neprijateljske vojnike pored njega. Od zarobljenih oficira i vojnika saznali smo da će Knin braniti do posljednjeg čovjeka i da nema govora o povlačenju. Isto tako smo doznali da trpe katastrofalne gubitke« (Matković, 2012).

General Gustav Fehn dobio je zapovijed da se Knin brani do posljednjeg čovjeka i obrani po svaku cijenu. To naređenje prenio je podređenima:

1. Svaki oficir postavljen za komandanta obavezan je da strijelja svakog potčinjenog koji napusti svoj položaj. Oficir koji tako ne postupa bit će kažnjen istom kaznom.
2. Za jedinice koje napuste svoj položaj bez borbe i bez ispaljenog metka i ne drže se do posljednjeg čovjeka, divizija će narediti i izvršiti strijeljanje svakog desetog čovjeka... Objasniti da će ove mjere biti provedene bezobzirno, neodložno i bez izuzetaka.

Pripreme kninske operacije

Još je početkom rujna 1944. godine 8. korpus NOVJ započeo operacije za konačno oslobođenje Dalmacije. Gotovo cijela Dalmacija bila je zahvaćena oružanom borbom. Već su tada bili provedeni izbori za organe NOP-a, a uspješno su funkcionirale i masovne organizacije USAOJ-a, AFŽ-a i druge. Punu mobilizatorsku aktivnost iskazala je organizacija KPH na terenu i u vojsci, koja je brojala 5.000 članova KPJ, dok je članova SKOJ-a bilo preko 10.000. Pored Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju, postojalo je osam okružnih i 24 kotarska komiteta.

U kninskoj operaciji angažirani su cijeli 8. korpus NOV bez 13. brigade 9. divizije u sljedećem sastavu: 19. divizija (5., 6. i 14. dalmatinska brigada), 20. divizija (8., 9. i 10. dalmatinska brigada), 26. divizija (1., 11. i 12. dalmatinska brigada te 3. (prekomorska) brigada, 9. divizija (3. i 4. brigada) 1. tenkovska polubrigada, artiljerijska grupa, partizanski odredi: Dinarski, Drniški, Grahovsko-Peuljski, Kninski i Vrlički, 1. eskadrila, mornarica NOVJ. Ukupna jačina korpusa pred završne operacije iznosila je 26.000 boraca, a pred završnu Kninsku operaciju porasla je na 35.000 vojnika, 70 topova, 25 tenkova i 13 oklopnih kola. Broj ljudi u dalmatinskim divizijama tada je prosječno iznosio 6.500 boraca.

Osnovna ideja napada 8. korpusa NOV bila je: odsjeći kninsku grupaciju od njene pozadine i potpuno je okružiti, a zatim je uništiti kombinacijom frontalnog i obuhvatnog napada. U duhu ove ideje divizije su dobile slijedeće zadatke: 19. divizija ovladat će komunikacijom Knin-Zrmanja (Gračac); 20. divizija ovladat će vanjskom obranom Knina napadajući sa istoka i sjevera i obuhvatom desnim krilom presjeći komunikaciju Knin-Otrić, vezujući se sa 19. divizijom; 26. divizija frontalno napada na Knin s južne strane, tenkovska polubrigada pomaže 19. i 26. diviziji; 9. divizija, odnosno njene 3. i 4. brigada, ostaju u korpusnoj rezervi.

Bitka za Knin i oslobođenje Dalmacije

Kninska operacija se najčešće dijeli na uvodne borbe i tri faze. Uvodne borbe otpočele su već 7. studenog ali je ubrzo zavladalo dvotjedno zatišje. Prva faza operacije traje od 26. do 28. studenog, druga faza 29. i 30. studenog i treća 1. do 4. prosinca.

Opći napad na Knin otpočeo je 26. studenog. U borbama od 26. do 28. studenog (prva faza operacije) jedinice 8. korpusa presjekle su pravac Knin-Bosansko Grahovo kod Strmice, izbile u rajon Golubića i sa sjevera neposredno ugrozile Knin (20. divizija), dok je 26. divizija zauzimanjem visova Kupreša i Bulajuše, i obuhvatom Lisnika, ugrozila obranu Knina s juga. Zapadno od Knina, 19. divizija izbila je u neposrednu blizinu ceste Knin-Gračac, ali nije uspjela savladati ključna uporišta koja se nalaze na putu od Knina prema gornjem toku rijeke Zrmanje jer su njene napade odbile njemačke snage koje su, po cijenu velikih žrtava, nastojale da zadrže u svojim rukama odstupnicu dolinom rijeke Zrmanje ka Lici.

U drugoj fazi operacije (29–30. studenog) Nijemci su bezuspješno pokušavali povratiti izgubljene položaje. Naročito jak pritisak morala je izdržati 19. divizija duž ceste Pađene-Kravlji most. Najveći uspjeh polučila je 20. divizija svojim desnim obuhvatom približivši se položajima 19. divizije na svega 3-4 km zaposjedajući nekoliko ključnih kota pogodnih za dalje nastupanje. Daljim djelovanjem jedinica 8. korpusa 30. studenog Nijemci su sabijeni na uži prostor Knina (8×14 km) zadržavši slobodan koridor duž puta prema Gračacu širok 3-4 km. Na kraju ove faze Nijemci su napustili nekoliko najisturenijih položaja prema jugoistoku što je išlo u prilog 26. diviziji da ovlada tim utvrđenim položajima.

U trećoj završnoj fazi Štab 8. korpusa uvodi u borbu iz rezerve 12. dalmatinsku brigadu koja je bila u divizijskoj rezervi i Tenkovsku polubrigadu na položaju jugozapadno od Knina, s namjerom da se spoje 20. divizija sa sjevera i 26. divizija s juga te ukliješte neprijateljske snage na lijevoj obali Krke, odsjeku ih, okruže i unište u gradu Kninu. U kninsku bitku se uključuje iz korpusne rezerve i 9. divizija sa svoje dvije brigade koje su prebačene s Livanjskog polja prema Vrlici, a odatle na položaje 20. divizije sjeverno od Knina u rajonu Golubića. 19. divizija dobila je zadatak da u spoju sa 20. divizijom kod Pađena presječe neprijatelju odstupnicu prema Zrmanji. Prvog prosinca je 20. divizija na sjeveru zauzela važnu otpornu točku Drenovac iznad Žagrovića, dok je 19. divizija na pravcu Očestovo-Pađene uspjela presjeći komunikaciju koja vodi u dolinu Zrmanje spajajući se sa dijelovima 20. divizije. Radi razbijanja obruča njemačka komanda iz grada uzima dio snaga za ojačanje grupacije kod Pađena čime je oslabila obranu grada. U noći sa 2./3. prosinca otpočeo je odlučujući napad na Knin, prvo 26. divizija sa juga probija neprijateljsku obranu i preko mosta na Krki ulazi u grad s juga, a 20. divizija sa sjeveroistoka nakon što je probila neprijateljsku obranu u Kninskom polju i spojila se s 26. divizijom. Knin je oslobođen 3. prosinca.

Slobodna Dalmacija 3. prosinca donosi velikim slovima gornju vijest o osvajanju Knina.

»Opkoljene njemačke grupacije u Kninu pokušale su se u toku noći probiti prema Zrmanji, ali su bile zaustavljene u prostoru Pađena. Neprijatelj je u Kninu ostavio sve ranjenike i ogromne količine ratnog materijala koji se sada prebrojava. Pretrpio je od jedinica VIII. korpusa, koje su oslobodile Knin, tako težak poraz da nije imao vremena povući sa sobom ni ranjenike… Situacija njemačkih opkoljenih jedinica u Kninu bila je zadnjih dana očajna. Naše su jedinice uhvatile njihove depeše upućene njemačkim komandama, u kojima se javljalo da trpe velike gubitke i da im je situacija bezizlazna«.

Najveći dio njemačkih snaga uništen je u samom gradu Kninu. Preostale njemačke snage koje su se uspjele probiti iz grada sukobile su se sa 14. i 5. brigadom u prvim satima 4. prosinca, gdje su se odvijale teške borbe partizanskih snaga s njemačkom kolonom, koja je u toku prijepodneva uspjela probiti obrambenu liniju koju su držali partizani. Međutim, 6. brigada je čvrsto držala desnu obalu Zrmanje, gdje je postavila jednu bateriju, i u 12 sati spremno dočekala njemačke čelne dijelove, na koje je otvorila snažnu vatru. Tu su Nijemci pretrpjeli teške gubitke, pa je daljnje prodiranje ove njemačke grupacije zaustavljeno, a duž njenih bokova započeli su žestok napad bataljoni 5. i 14. brigade te je na više mjesta došlo do miješanja partizanskih i njemačkih snaga. Borbe su trajale do 14 sati. Na kraju vrlo mali dio njemačkih snaga uspio se probiti preko Pađena, duž željezničke pruge, do Bendera, međutim tu ih je dočekala i likvidirala 3. brigada 9. divizije čime su borbe za Dalmaciju okončane. Dalmacija je 4. prosinca bila slobodna.

Epilog

Epilog Kninske operacije i oslobođenja Dalmacije lijepo je sažeo Branko Dubravica u knjizi biblioteke VeDRA »1944.: oslobođena Dalmacija«: konačno oslobođenje Dalmacije imalo je krupan vojni i politički značaj. U tromjesečnim borbama, izvodeći veoma složena ofenzivna djelovanja, 8. korpus je, zajedno sa Mornaricom NOV, uspio osloboditi Dalmaciju i u potpunosti izvršiti zadatak koji mu je povjerio Vrhovni štab NOV i POJ. U ovim borbama potpuno je razbijena 264. njemačka divizija, bitno oslabljene 369. i 373. legionarska divizija, 6., 7. i 9. ustaški zdrug i 9. domobranski zdrug. Njemačka 118. divizija je pretrpjela ozbiljne gubitke (približno jedan puk) prije nego se povukla u Srijem. Razbijene su i neke jedinice njemačke obalske artiljerije i mornarice. Četničke jedinice raspopa Đujića doživjele su vojni poraz na tromeđi Dalmacije, Like i Bosne, ali su održale glavninu u povlačenju prema zapadu, gdje su se predali Amerikancima, koji ih nisu izručili partizanima.

Ovom pobjedom u jesen 1944. Dalmacija je u usporedbi sa drugim hrvatskim regijama oslobođena gotovo pola godine ranije od ostalih krajeva, koji su čekali oslobođenje prvenstveno od strane 1., 2. i 3. armije JA iz istočnih dijelova Jugoslavije. Osmi korpus je prerastao u 4. armiju JA i zajedno sa 11. hrvatskim korpusom u pozadini fronta oslobađao Liku, Primorje, Gorski Kotar i Istru te završio rat u Trstu i na Soči. I dok je Vis u ljeto i jesen 1944. bio centar najviših vojnih i političkih jugoslavenskih struktura preko kojeg se odvijao kontakt sa Saveznicima, dotle je cijela Dalmacija od prosinca 1944. do svibnja 1945. postala centar antifašističke Hrvatske u kojoj su djelovali GŠ NOVH, ZAVNOH i Vlada FDH.

U tromjesečnim borbama za oslobođenje Dalmacije protiv talijanskih i njemačkih okupatora i njihovih pomagača ustaša i četnika, svoje živote za slobodu položilo je 1884 boraca Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda, od toga iz Dalmacije njih 1445, iz ostalih krajeva Hrvatske 77, iz drugih republika bivše Jugoslavije 297, najviše iz Slovenije i 65 iz stranih država, ponajviše iz Italije.

Neprijatelj je u kninskoj operaciji pretrpio gubitke od 6555 poginulih i 4758 zarobljenih.

U knjizi »Šesta dalmatinska brigada« Franz Schraml navodi: »Neprijatelj nastavlja svoje jake napade na cijelom frontu. Kod 383. pješadijskog puka, Pađeni okruženi. Grupi ne polazi za rukom da se probije. Pala je u zarobljeništvo. Svi zamjenici su pali u partizanske ruke, oko 600 ranjenika. 373. divizija pretrpjela težak udarac. 264. divizija se može smatrati uništenom…«

Zapovjednik njemačke grupe ramija »E« feldmaršal Aleksandar von Löhr u svom izvješću Vrhovnoj komandi je napisao: »Borbe u rajonu Knin po jačini ljudstva, kao i dobrom rukovođenju od strane neprijatelja, izgubile su karakter vođenje rata protiv bandi. Neprijatelj se u neposrednoj borbi može usporediti s regularnim jedinicama…«.

U borbama za Knin jedinice 8. korpusa s velikim su uspjehom izvršile svoj zadatak stekavši dragocjena borbena iskustva. Njihov masovni heroizam i visoka politička svijest, obučenost, izdržljivost i vještina ratovanja pokazali su se u svoj svojoj veličini. Glavni štab Hrvatske je 6. prosinca posebnom zapoviješću izrazio priznanje i zahvalnost jedinicama 8. korpusa. Četiri dana kasnije korpus je dobio pohvalu od Vrhovnog komandanta NOV i POJ maršala Tita u kojoj je stajalo: »U ovim bojevima naročito su se istakle pješadijske, tenkovske i artiljerijske jedinice... Za istrajnost u ovim teškim borbama, za postignute uspjehe i junačko držanje na bojnom polju pohvaljujem borce, podoficire, oficire i komesare jedinica 8. korpusa...«.

U čast i slavu oslobodiocima Knina i Dalmacije iznad Knina 1969. podignut je spomenik koji je svojom monumentalnom formom, visok 25 metara, svjedočio o ovoj najvećoj bitci u povijesti Dalmacije.

Nakon operacije Oluja 1995. godine spomenik najvećoj bitci u povijesti Dalmacije je srušen. Danas stoji miniran i devastiran.

VeDRA poručuje da takvo stanje neće potrajati. Veterani Domovinskog rata – antifašisti uspravit će spomenik kako bi gordo svjedočio o herojstvu najboljih među nama.

Prilog

Zapovjedni kadar postrojbi koje su sudjelovale u Kninskoj operaciji

Glavni štab Hrvatske:

Zapovjednik: general-lajtnant Ivan Gošnjak
Politički komesar: Rade Žigić

8. korpus

Zapovjednik: general-major Petar Drapšin
Politički komesar: pukovnik Boško Šiljegović

19. divizija

Zapovjednik divizije: Stanko Parmać
Politički komesar: Petar Babić

5.brigada

Zapovjednik: Ante Gvardiol
Politički komesar: Vlado Maričić

6.brigada

Zapovjednik: Rade Repac
Politički komesar: Kazimir Nekić

14. brigada

Zapovjednik: Ilija Repac
Politički komesar: Živojin Bulat Žiki

20. divizija

Zapovjednik divizije: pukovnik Miloš Uzelac
Politički komesar: Mate Bilobrk
Načelnik štaba: Branko Dude

8.brigada:

Zapovjednik: major Ivo Purišić
* 8. brigada krenula je 6. prosinca 1944. iz Knina prema Sinju gdje je stigla 9. prosinca. Posljednji zadatak brigade na kninskom području bilo je provođenje zarobljenih njemačkih vojnika u Knin.

9.brigada

* 4. prosinca 1944. oko 14 h 9. se brigada povukla u Knin. 8. prosinca 1944. brigada krenula je prema Sinju, gdje se odmarala od 10. do 14. prosinca, a zatim kreće prema području Gračaca i Otrića.

10. brigada

26. divizija

Zapovjednik divizije: pukovnik Božo Božović

1.brigada

Zapovjednik: Bogdan Stupar
Politički komesar: Vladimir Marković

11. brigada

Zapovjednik: Ivan Guvo
Politički komesar: Grga Markić

12. brigada

Komandant: major Borko Arsenić
Politički komesar: major Fabijan Trgo

9. divizija

Zapovjednik divizije: Ljubo Truta
Politički komesar: Josip Krpan
* Deveta divizija naknadno je uključena u vojne operacije kao korpusna rezerva. U Kninskoj operaciji sudjelovale su 3. i 4. dalmatinska brigada 9. divizije

---

Literatura:

Antifašistički vjesnik (http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/)

Dubravica, B: »Oslobođenje Dalmacije 1944« u: Kuzmić, M. i Radman, Z. (ur) »1944.:oslobođena Dalmacija«, Biblioteka VeDRA, 2021.

Matković, B: »Kninska operacija i ratni zločini 8. dalmatinskog korpusa«, Građa i prilozi za povijest Dalmacije, Vol. 24 No. 24, 2012.

Vojna enciklopedija – svezak 4., Vojno izdavački zavod, Beograd, 1985.

Miljanić, G. i dr., Vojna istorija, Vojno izdavački zavod, Beograd, 1980.