ŠTO KOMEMORIRAMO U USTAŠKOJ TVORNICI SMRTI SVAKOG 22. TRAVNJA?

Proboj iz Jasenovca – herojstvo očajnika

Oko 600 logoraša zatvorenih u Ciglani, od njih preostalih 1073, krenuli su u proboj iz logora 22. travnja 1945., shvativši da ih u suprotnom čeka sigurna smrt. Nažalost, tragedija nije mogla biti izbjegnuta, i od njih 600 preživjelo ih je 117. Istoga dana, u proboj je krenulo i 147 zatočenika Kožare, a preživjelo ih je samo 11. Znak za proboj dao je sinjski partizan Ante Bakotić, zarobljenik u Jasenovcu, ubijen u akciji mitraljeskim rafalom

Piše: VeDRA
  22. travnja 2021.

I ove će se godine pod Kamenim cvijetom Bogdana Bogdanovića, spomeniku žrtvama ustaškog logora Jasenovac, održati komemoracija svim ubijenima na tom najvećem stratištu NDH, u znak sjećanja na 22. travnja 1945. kad je posljednja skupina logoraša krenula u proboj. Znali su tada da im je to jedina šansa da prežive planirani pokolj kojega je već bio naredio zloglasni Vjekoslav Maks Luburić.

Nažalost, i ove godine – nakon što je lani komemoracija bila jedinstvena – imamo razdvojene kolone predstavnika nacionalnih manjina i antifašista, Vlade i Predsjednika Republike. Prošle godine zbog pandemije nesuglasice su privremeno stavljene sa strane, no kako Hrvatska i dalje ništa ne radi kako bi zaustavila revizionističke ideje i buđenje ustašofilskih sentimenata svi prijepori su ponovo izbili na površinu.

A što točno obilježavamo danas u Jasenovcu?

Oko 600 logoraša zatvorenih u Ciglani, od njih preostalih 1073, krenuli su u proboj iz logora 22. travnja 1945., shvativši da ih u suprotnom čeka sigurna smrt. Nažalost, tragedija nije mogla biti izbjegnuta, i od njih 600 preživjelo ih je 117. Istoga dana, u proboj je krenulo i 147 zatočenika Kožare, a preživjelo ih je samo 11. Znak za proboj dao je sinjski partizan Ante Bakotić, zarobljenik u Jasenovcu, ubijen u akciji mitraljeskim rafalom.

Pogubljenje u Jasenovcu: ustaše su logoraše najčešće ubijali vlastitom rukom
Pogubljenje u Jasenovcu: ustaše su logoraše najčešće ubijali vlastitom rukom

Juriš pod rafalima

Očajničkom pokušaju oslobađanja prethodila je odluka ustaških vlasti da zbog približavanja partizanskih snaga likvidiraju preostale logoraše. Uz one koji su već bili u logoru, svi novopridošli odmah su odvođeni do obale Save gdje su ubijani i bacani u rijeku, a logorski čuvari i ostale ustaše paralelno su uništavali arhivu i minirali ili spaljivali objekte logora. Dan prije proboja tako je pobijena posljednja grupa zatočenih žena, njih osamdesetak.

Svi preostali zatočenici bili su zatvoreni u zgradu Ciglane koju su planirali dignuti u zrak i spaliti. Logoraši su shvatili što ih čeka, nekoliko ih se objesilo kako bi prekratili muke, a Bakotić i nekoliko drugih zatvorenika dogovorili su se da će preostale povesti u pokušaj proboja. Po njihovom planu, na svakom od četiri izlaza desetak najodlučnijih, naoružanih postolarskim noževima, čekićima, letvama i ciglama trebalo je istodobno provaliti i bježati prema izlazu iz logora.

Prema sjećanju preživjelih, taj je dan osvanuo kišovit, istočne kapije logora bile su nemarno pritvorene, a ustaške straže zavukle su se u bunkere i izvidnice na logorskom zidu. Oko 10 sati, na povik Ante Bakotića »Naprid drugovi!«, desetine su razbile vrata i prozore Ciglane, i pojurile prema 150 metara udaljenoj kapiji logora. Osim bolesnih i starih koji nisu imali snage, oko 600 također fizički slabih zatvorenika napalo je ustaške stražare, i nekolicini oduzeli puške. Drugi su naoružani raznim predmetima potrčali prema istočnoj logorskoj kapiji, ali su morali prijeći brisani prostor između južnog ogranka velikog zida i rijeke Save na kojem su ustaše mitraljezima kosili bjegunce. Logoraš Mile Ristić napao je mitraljesca, ubio ga i počeo pucati na ustaše, a Edo Šajer presjekao je telefonske žice. Ipak, većina logoraša u proboju je poginula, ili odmah na početku ili u Savi i okolici logora. Grupu koja nije ni krenula u akciju ustaše su pobili sljedećih nekoliko dana i spalili.

U 20 sati iste večeri počeo je proboj i iz Kožare, organiziran neovisno od onoga u Ciglani, i potaknut rafalima i eksplozijama prethodne noći. Logoraši su imali improvizirano hladno oružje i pokušali bježati prema Savi, poljima i željezničkoj pruzi.

Popis preživjelih iz proboja dostupan je ovdje.

Jedan od najdetaljnijih prikaza prilika u logoru neposredno prije proboja, i o samom proboju objavljen je prije nekoliko dana na Antifašističkom vjesniku.

Kraj ideologije smrti

Dan poslije počelo je i povlačenje ustaša iz logora Jasenovac, u kojem su ostali leševi i ruševine. Time je prestala postojati najveća tvornica smrti ustaškog režima, najveći koncentracijski logor na Balkanu. Kako je poznato, radilo se zapravo o cijelom sustavu logora u blizini sela Jasenovca, jedinog u Drugom svjetskom ratu u kojem su zatočenici planski ubijani bez učešća Nijemaca, nego isključivo u ustaškoj »režiji«. Tamo su bili zatočeni pripadnici nepoželjnih etničkih grupa – Srbi, Židovi i Romi, ali isto tako i Hrvati antifašisti i ljevičari. Kompleks se sastojao od niza logora na prostoru od oko 240 kvadratnih kilometara, među kojima je bio sam Jasenovac, pa Donja Gradina, tri logora za djecu – Sisak, Gornja Rijeka i Jastrebarsko, te ženski logor u Staroj Gradiški. Ti, ali i drugi logori osnivani su temeljem rasnih zakona i zakona o zaštiti NDH koje su ustaše donijele po uzoru na Hitlerovu njemačku samo koji dan nakon dolaska na vlast 10. travnja 1941. Sam Jasenovac osnovan je u kolovozu 1941.

Ženski logor u Staroj Gradiški
Ženski logor u Staroj Gradiški

Još od kraja Drugog svjetskog rata postojale su i postoje različite procjene broja žrtava u Jasenovcu, koje su u nekim trenucima i od različitih nacionalističkih snaga i u Hrvatskoj i u Srbiji postajale sredstvo političkih manipulacija, kao što su to i ponekad bizarni opisi uvjeta u logoru. Dovoljno se sjetiti tvrdnji o kazališnim predstavama u logoru, ili pak potpunom odricanju zločinačkog karaktera logora. Najtočnijim se uzimaju procjene od sedamdeset do devedeset tisuća ubijenih, temeljene na demografskim podacima i poimeničnim popisom žrtava kojim raspolaže javna ustanova Spomen područje Jasenovac. Već ta brojka ovaj logor čini najvećim fašističkim stratištem u jugoistočnoj Europi, a dodatno je strahotna bila svirepost ustaša koji su logoraše najčešće ubijali vlastitom rukom.

Sam logor je još u egzilu prije rata osmislio zloglasni Vjekoslav Maks Luburić, koji je bio i prvi zapovjednik Jasenovca. Prvi upravnik logora bio je bivši katolički svećenik Miroslav Filipović, a naslijedio ga je Dinko Šakić, da bi ih slijedile i neke druge ustaške glavešine. Dio krivaca za zločine odgovarao je na različite načine. Ivica Matković, jedan od upravnika logora, uhvaćen je i pogubljen od strane Jugoslovenske armije kod Celja 1945. godine. Miroslav Filipović (alias Majstorović), ranije franjevački svećenik, kojega su Nijemci zvali »brat vrag«, uhvaćen je, osuđen na smrt i obješen u Zagrebu 1946. godine. Pogubljen je i Ivica Brkljačić, katolički svećenik i komandant logora u ljeto 1943. Ustaški glavešina Mirko Vutuc je pobjegao pred kapitulaciju Njemačke, ali je izručen jugoslavenskim vlastima, osuđen na smrt i strijeljan. Ljubo Miloš, drugi po rangu u logoru Jasenovac i zapovjednik logora Lepoglava, poslije rata pobjegao je u Austriju ali nastavio raditi na ustaškim načelima. Dvije godine nakon rata kao dio diverzantske skupine ubacio se s grupom ustaša u Jugoslaviju, no otkriveni su i uhićeni, a Miloš je nakon kraćeg suđenja u Zagrebu 1948. osuđen i obješen.

Ljubo Miloš na putu prema sudnici
Ljubo Miloš na putu prema sudnici

Eugen Dido Kvaternik, nadležan za sve logore u NDH do 1943. godine, emigrirao je u Argentinu i tamo poginuo u prometnoj nesreći 1962. godine. Pobjegao je i Maks Luburić, ali u Španjolsku, gdje ga je 1969. ubio jugoslavenski agent.

Dugo nakon rata pravdi su privedeni i Andrija Artuković, autor rasnih zakona. SAD ga je izručio Jugoslaviji, suđeno mu je u Zagrebu, a 1986. je osuđen na smrt. Zbog bolesti nije pogubljen, nego je dvije godine kasnije umro u zatvorskoj bolnici. Iz Argentine je sad već samostalnoj Hrvatskoj izručen i upravnik logora Dinko Šakić. On je 1999. osuđen na 20 godina zatvora, a umro je 2008. u zatvoru.

Vezani članci
...
Hrvatska
Dan kad je počeo ustaški bal smrti

Jedna od omiljenih mantri povijesnih revizionista i simpatizera ustaškog pokreta jest tvrdnja da su u »NDH« u logorima i na drugim stratištima stradavali oni koji se nisu slagali s tim ostvarenjem »tisućljetnog sna« o hrvatskoj državnosti. Naravno, u pitanju je čista fabrikacija, jer Pavelićev režim je u svemu slijedio svoje nacističke uzore, posebno kad su u pitanju rasni zakoni. U izvedbi su ih često i nadmašivali. Jasno je da su pokolji civila - Srba, Židova, Roma i hrvatskih antifašista - bili dio sustavne politike, i ne mogu se...

VeDRA     30. travnja 2021.

...
Hrvatska
Proglašenje NDH 10. travnja 1941. – najsramniji dan hrvatske povijesti

Francuska nema dilema – proglašenje višijevske republike s maršalom Petainom na čelu bilo je izdajnički čin. Nemaju ni Norvežani, kojima je (kao i cijelom svijetu) Vidkun Quisling sinonim za izdaju, pa ni Britanci za koje je Oswald Mosley bio pokušaj presađivanja hitlerovske ideologije protiv koje je ta zemlja ratovala krvavih šest godina. Moglo bi se tako i dalje nabrajati slične primjere, i to – osim Velike Britanije – u zemljama u kojima antifašistička borba nije ni izbliza bila toliko masovna i...

VeDRA     10. travnja 2021.

...
Hrvatska
Sve dimenzije »Dare iz Jasenovca«

Srpski film »Dara iz Jasenovca«, neslavno propao u utrci za Oskarima ali rekordno gledan prije nekoliko dana na RTS-u, i dalje je jedna od glavnih tema u – kako se to obično kaže – regiji. Na stranu skandali koji su pratili produkciju i načine distribucije, jer oni su problem Srbije i njihove filmske industrije. No, nakon premijere polemike su se samo zahuktale, a ocjene se, ovisno o tome s koje strane hrvatsko-srpske granice dolazile, kreću u rasponu od »veličanstvene epopeje o žrtvi« do »propagandne manipulacije«. Lošim konotacijama koje...

VeDRA     25. veljače 2021.

...
Hrvatska
Kuna – jedini legalni podsjetnik na NDH

Zagovornici pokliča »za dom spremni« uvijek će spremno pokušavati dokazati da je riječ o starom hrvatskom pozdravu, poneki će se pozivati i na poznavanje opera. Slično je i s povijesnim grbom s prvim bijelim poljem – njega možete vidjeti i na krovu crkve Svetog Marka između zgrada Vlade i Sabora. S druge strane, protivnici poistovjećivanja Republike Hrvatske s NDH traže zabranu i jednoga i drugoga, što je stav i udruge VeDRA. No, što ćemo s onim nacionalnim simbolom koji svoje korijene nema ni u čemu drugom nego u ustaškom režimu,...

VeDRA     10. veljače 2021.