Kako predsjednik Republike, kontroverznim odlukama o odlikovanjima, glanca kult i politiku Franje Tuđmana

Davno je to bilo, vjerovatno se toga ne sjeća čak ni bivši splitski gradonačelnik Ivo Baldasar koji je u intervjuu Novostima, odmah nakon pobjede na izborima, izjavio kako nema ništa protiv toga da podrži nečiji prijedlog i postavi spomen-ploču stradalima u Lori. Kako se stvar razvijala dalje, znamo svi.

Baldasar je sudjelovao u otvaranju spomenika HOS-u s natpisom »Za dom spremni«, upravo u onoj ulici u kojoj su pripadnici te bojne izbacili najveći broj ljudi iz stanova, da bi u drugoj polovici mandata podignuo veliki spomenik 72. bojni Vojne policije, onoj koja je držala zatvor u Lori, točno na ulazu u Loru.

Spomen-ploču, jasno, više nikad nije spomenuo. Ivo Baldasar je, da podsjetimo one koji su možda zaboravili, bio SDP-ov gradonačelnik drugog grada u zemlji.

Baldasar stihijski, Milanović promišljeno

Zoran Milanović, aktualni predsjednik Republike Hrvatske, nekadašnji premijer i dugogodišnji predsjednik SDP-a, dosad je uspio vratiti odlikovanja Branimiru Glavašu, potom odlikovati generala Zlatana Miju Jelića prošle godine, da bi se ove godine odlučio nagraditi Vojnu policiju HVO-a i brigadu za posebne namjene »Ludvig Pavlović«.

Bitna razlika između ova dva nekadašnja doajena SDP-a u ovom nastavljanju Tuđmanovog puta jeste u tome što je to kod Baldasara išlo stihijski, dijelom zbog potpune nezainteresiranosti za posljedice svojih djelovanja, a dijelom i zbog toga što se prilagodio kontekstu u kojem se našao nakon pobjede na izborima, a kojeg apsolutno nije razumio, dok je kod Milanovića riječ o sistemu i vrlo promišljenoj politici glancanja Tuđmanovog kulta i politike. Zbog toga je, a posebno zbog funkcije koju obnaša i zbog onih koje je obnašao, Milanović puno pogubniji za društvo, ali i za odnose sa susjednim zemljama.

Što bi bio minimum pristojnosti

Zanemarimo sad ovdje činjenicu da je apsurdno boriti se protiv ustaškog pozdrava na službenim manifestacijama, a odlikovati postrojbu koja se zove po pripadniku »Bugojanske skupine« koja je s idejom obnove te države došla u Bosnu i Hercegovinu i izvela teroristički napad u kojem su stradali ljudi, jer je to za ovu priču manje bitno.

Ono što jeste bitno je činjenica da je djelovanje HVO-a u Hercegovini, posebno Vojne policije HVO-a, a i spomenute brigade obilježeno toliko vidljivim brojnim zločinima i neljudskim djelovanjima, da je to bilo jasno svakome i bez presude suda u Haagu, u kojoj se jedni i drugi spominju, a kamo li nakon nje.

Minimum pristojnosti bi stoga nalagao da se takvo odlikovanje ne udijeljuje, posebno ne s logikom da je bilo koje djelovanje moglo izbrisati ključni smisao te vojne policije u djelovanju Herceg-Bosne. To je otprilike logika po kojoj bi ona općepoznata činjenica da su Mihailovićevi četnici spasili par američkih pilota bila dovoljna da izbriše zločine koje su počinili ili da zanemarimo ideju za koju su se borili.

Odlikovanja ne mijenjaju činjenice

HVO se u Hercegovini 1993. borio za teritorij i stvaranje paradržave u kojoj nije bilo mjesta za Bošnjake, zbog čega su ti ljudi masovno odvođeni u logore i protjerivani iz svojih kuća, dok su neprocjenjivi spomenici kulture, kao što su mostarski Stari most, te čaršije u Počitelju i Stocu srušeni do temelja s ciljem provođenja projekta etničkog čišćenja.

Nema, naravno nikakve razlike između granatiranja Dubrovnika i ovoga. I nikakva odlikovanja koja će Milanović udijeliti ovim postrojbama neće promijeniti činjenice. Kao što ih nije moglo promijeniti ni to što su imali jasnu podršku Franje Tuđmana svojevremeno.

S druge strane, bezrazložno će povrijediti mnoge ljude koji su stradali isključivo zbog svog porijekla, a povrijedit će ih netko na funkciji predsjednika susjedne zemlje, što stvarno nije lijepo. Da ne govorimo o smislenosti ovakvih odluka u situaciji u kojoj se očekuje postizanje dogovora oko hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini.

Izvorni tekst objavljen na portalu Telegram