PRENOSIMO ČLANAK ŽARKA PUHOVSKOG O USTAŠKOM SIMBOLU KOJEGA SVI »ZABORAVLJAJU«
Kuna – jedini legalni podsjetnik na NDH
Nakon inicijativa za zabranom ustaških simbola Žarko Puhovski podsjeća da zapravo u Hrvatskoj nema većeg simbola NDH od naziva nacionalne valute, koja svoje korijene ima isključivo u ustaškom režimu, i pita se: kako bi u zakonu o zabrani ustaškog znakovlja (da, nekim čudom, bude usvojen) izgledalo (neizbježno) propisivanje novčanih kazni u (bitno ustaškim) kunama?
Piše: VeDRA
10. veljače 2021.
Zagovornici pokliča »za dom spremni« uvijek će spremno pokušavati dokazati da je riječ o starom hrvatskom pozdravu, poneki će se pozivati i na poznavanje opera. Slično je i s povijesnim grbom s prvim bijelim poljem – njega možete vidjeti i na krovu crkve Svetog Marka između zgrada Vlade i Sabora. S druge strane, protivnici poistovjećivanja Republike Hrvatske s NDH traže zabranu i jednoga i drugoga, što je stav i udruge VeDRA.
No, što ćemo s onim nacionalnim simbolom koji svoje korijene nema ni u čemu drugom nego u ustaškom režimu, novcem kojim se svakodnevno služimo i izgovaramo mu ime – kuna? Kad je 1994. uvođen, u Saboru je protiv te odluke – baš s argumentacijom da se time priziva NDH – glasovala samo nekolicina zastupnika, a u međuvremenu smo se sasvim navikli na to da u novčaniku imamo tako očitog sljednika ustaške države. Uskoro će kuna »prirodno odumrijeti« uvođenjem eura, no vrijedi podsjetiti kako je cijela nacija oguglala na nešto što je za buđenje endehazijskih sentimenata važnije čak i od likova koji se šepure unaokolo sa »ZDS« na majicama.
Prenosimo stoga u cijelosti odličan članak kojega je prof. Žarko Puhovski napisao za portal Lupiga pod naslovom »TUĐMANOVO KUKAVIČJE JAJE: Zašto zakonska zabrana ustaških simbola danas može biti samo – kič?«
Krausova objava
Posljednjih je dana opet aktualizirano pitanje »konačne zakonske zabrane ustaških simbola«. Kako je objavljeno na internetskim stranicama Židovske općine Zagreb (ŽOZ), u njezinim je prostorijama »održan sastanak predstavnika naroda žrtava NDH, antifašista i većine Klubova zastupnika u Saboru RH, kako vladajućih, tako i oporbenih stranaka«. U ime sudionika predsjednik ŽOZ Ognjen Kraus javno je oglasio da je »na sastanku jednoglasno zaključeno da se pristupi usuglašavanju zakonskog okvira za stavljanje u saborsku proceduru zakona o zabrani i kaznenom kažnjavanju upotrebe ustaških obilježja i znakovlja, nijekanja koncentracijskih logora smrti i veličanja ustaških zločina«.
Poslije ovoga sastanka došlo je (opet jednom) do intenziviranja rasprave o naravi tih obilježja i mogućnosti njihove zabrane. Uslijedile su i »ograde« onih (HDZ, dakako) koji su smatrali da nazočnost njihova člana još ne označuje stranačku potporu rečenome zaključku, &td. Ukratko, uobičajeni (antifašistički) galimatijas.
Ono što je, međutim, dodatno zamagljivalo dotični svjetonazorsko-politikantski koloplet činjenica je njegova – ne samo terminskoga – vezivanja uz Dan sjećanja na holokaust. Jer, taj je izum zlosretne Organizacije ujedinjenih nacija drečeći primjer razumijevanja zbilje u kič konturama, čak štoviše: u voajerskome postavu.
Ideja da se dan sjećanja veže uz datum ulaska savezničkih vojnih jedinica u logor Auschwitz-Birkenau na kraju rata legitimira, naime, promatralački koncept koji je suodgovoran za mnoge zločine. Opet se – sada i službeno – »svijet« ponaša kao da se logora treba sjećati tek otkako su vojno osvojeni, kao da u desetljeću prije u njima nisu ubijeni milijuni – i kao da se to, u mnogome, nije i prije znalo. Na tom tragu, zloglasna hrvatska inačica Wikipedije ovaj dan indikativno određuje kao dan sjećanja na žrtve »genocida europskih Židova kojeg je nacionalsocijalistička Njemačka sprovodila između 1941. i 1945.« (dakako, od 1941. do 1945. u ratu su bile Jugoslavija i SAD, a genocid je bio na djelu i ranije – i to ne kao »genocid europskih Židova«, nego kao genocid nad njima, i to ne kao »samo« njemački genocid).
Indikativno je da diplokratima (koji zadovoljno žive promatrajući, sa zanimanjem, svijet iz iznutrica luksuznih palača) nije palo na pamet proglasiti danom prisjećanja, primjerice 15. rujna kada je 1935. godine Hitlerov »parlament« donio »Zakon o zaštiti njemačke krvi i časti« – i time ozakonio mega-pogrom (na žalost, ni 30. travnja, datum na koji je – 1941. – u NDH proglašen gotovo identični zakon u domaćoj se javnosti ne spominje). Ili 15. srpnja kada je 1937. godine pored kultnoga locusa njemačke kulture, Weimara, otvoren logor Buchenwald i započelo »koncentriranje« (rasno i politički određenih) neprijatelja režima – koji će, potom, biti naprosto industrijski uništavani. Zadovoljili su se obilježavanjem neposredne spoznaje na kraju balade i time ozbiljno oštetili važnu inicijativu (sažeto je to, premda nehotice, u rečenome povodu, izrazila Vlada RH na svojem portalu: »Oslobođenje nacističkog logora Auschwitz-Birkenau bio je kraj najmračnijeg perioda u europskoj i svjetskoj povijesti« – ako je, naime, doista o »kraju« riječ, valjalo bi toga dana slaviti, a ne komemorirati).
Uz to, danas već (na žalost) opće usvojena oznaka holokaust u mnogome promašuje ono na što bi da podsjeća; izvorna je to oznaka sofisticiranoga antičkog vjerskog rituala, veoma daleka od neprispodobiva zla nacističkoga »konačnoga rješenja«. Šoa, ili Churban tradicijski i jezično (hebrejski ili jidiš), zasigurno bolje odgovara ovome – državno ustrojenom – »radikalnom zlu«. No, (zapravo zabašurujući) termin holokaust je prije pola stoljeća proširen NBC-ovom televizijskom serijom istoga naziva i danas je, izgleda, nenadomjestiv u globalnome žargonu.
Nemoguća misija
U takvom ozračju još se je jednom pokazalo da nema tako ozbiljne teme koju (politički) kič ne bi mogao nadvladati svodeći (i) teško nasljeđe na nejasne medijske sličice. Pa onda ni (ma koliko ozbiljno zamišljena) inicijativa manjinskih udruga i stranaka nije imala šansu izići iz okvira zadanih trenutnim ustrojem javnosti. Jer, naizgled radikalna inicijativa nije samo naišla na protimbu onih s druge strane (koji, primjerice, smatraju da je pozdrav »Za dom spremni!« prapovijesna hrvatska popudbina, ili se pak bune protiv izostavljanja crvene zvijezde s popisa prohibiranih simbola), niti onih, koji tradicionalno, smatraju da »nije trenutak«. Inicijativa se, potencijalno ozbiljnije, sapleće o konsekvencije vlastitih nakana.
U iole ozbiljnoj raspravi više nije sporno da je poklič/pozdrav/lozinka »Za dom spremni!« ustaškoga podrijetla (i Zlatko Hasanbegović i Hrvoje Klasić su, npr., suglasni u tom pogledu), sve je šire jasno i to da je ovaj pozdrav u ranim devedesetima korišten baš kao oznaka simpatija za blagopočivajuću NDH (od Peđe Grbina do Ante Prkačina, recimo). I to jest jedan od specifičnih simbola koljačkoga režima, za razliku od mnogih drugih koje je taj režim rabio kao tek jedan od korisnika (primjerice grb s prvim bijelim poljem, koji se može naći i stoljećima prije NDH, ali, mjestimice, i desetljećima poslije nje – proviđen crvenom zvijezdom, dapače).
Svatko bi, dakle, komu je do konačnoga razvoda Hrvatske i NDH trebao podržati ovakvu inicijativu – da nije nemoguća. Jednostavno zato što (nužno) izostavlja s popisa objekata za zabranu upravo bitan ustaški simbol koji neprijeporno prožima hrvatsku svakodnevicu. Riječ je, naravno, o kuni. Ta je (heraldički logično: grabežljiva) životinjica ekskluzivan endehaovski (dakle: ustaški) novčani simbol. Ne samo stoga što u memoarskoj knjizi »Doživljaji« (Despot infinitus, 2015.) Ante Pavelić piše: »U tu svrhu zamislio sam simbolički kovati srebrni novac u vrijednosti od pet kuna. Naziv, koji sam dao toj novčanoj jedinici, podsjećao je na povijesno ime kuninog krzna, što je bilo u dalekoj prošlosti platežno sredstvo u našoj domovini, osobito na dunavskom području, i to smatrano kao najzdravije platežno sredstvo.«
Izmišljena baština
Neovisno o Pavelićevoj samohvali, činjenica je da niz Tuđmanovih trabanata početkom devedesetih nije uspio pronaći nikakav dokaz da je kuna u hrvatskoj povijesti (prije NDH) bila išta drugo do (davni) oblik naturalnoga harača. No, ni Aralica, niti Brandt, ni Hanžeković (sr.), niti Tomac nisu mogli doći do riječi kada je prvi hrvatski predsjednik (PHP) odlučio da kuna bude ime hrvatske valute (čak i unatoč službenoj odluci o nazivu kruna, koja je već bila objavljena u »Narodnim novinama«).
Tuđmanu je – kao i velikome broju njegovih tadašnjih kolega po funkciji diljem istočne Evrope i srednje Azije (koje obično vezuju uz termin demokratura) – bilo ponajprije stalo do izmišljanja tradicije. To da Hrvatska nije tikva bez korijena trebalo je, stalno iznova, dokazivati – od preambule ustava, preko uvođenja (tipično dvorske!?) funkcije čuvara državnoga pečata na dalje; time se nisu postizali nikakvi efekti u svijetu, a sve manji i u zemlji, no fiksacija PHP je trajala. Važnije od zavodljiva monarhoidnoga suzvučja krune (»predsjednički dvori« su već bili imenovani, a najstariji sin Vođe je službeno kontrolirao dotok informacija – baš kao u saraju) bilo je ipak insistiranje na hrvatskoj izvornosti; srpski (naime, latinsko-arapski), ili austrijski naziv nije dolazio u obzir, trebalo je izmisliti pravu hrvatsku (točnije: rusko-hrvatsku) baštinu, pa i neovisno o povijesnim činjenicama.
Konačna je odluka naišla na razmjerno mlake javne prigovore (jer se je prethodno toliko o tomu raspravljalo, da su se gotovo svi već bili nekako unaprijed pomirili s ishodom), ustaški je naziv novca i službeno prihvaćen (postojale su, doduše, na oslobođenome području povremeno i »partizanske kune«, no to doista ne mijenja stvar u bitnome). Kao najširi komunikacijski medij (Simmelovim riječima: »Novac je pauk koji prede društvenu mrežu«) novac je normalizirao ustašku tradiciju, a PHP je pokazao shizofreni stav spram ovoga odsjeka prošlosti. Ta je shizofrenost izražena, s jedne strane, u progonu haespeovaca, njihova korištenja ustaškoga znakovlja i (prije svega) pokušaja da ustanove stranačku vojsku. No, s druge strane, pred alternativom: simbol bez (domaće tradicijske) patine, ili onaj s ustaškom prošlošću, Tuđman je – sukladno svojemu nosivom prijemodernističkom impetusu – birao onaj s baštinom, ma kakva bila. I kukavičje je jaje bilo podmetnuto.
Simbolima na simbole
A hrvatsko je pučanstvo u nezanemarivom (premda, vjerojatno, ne i većinskom) dijelu nastavilo (ili učilo) živjeti s nesimpatičnim simbolima. U jugoslavensko doba se živjelo pod terorom rogobatnih partijsko-partizanskih znakova – ključna prometnica u Novome Zagrebu, recimo, službeno se je zvala: »Avenija Osme mjesne konferencije zagrebačkih komunista«, neki su desetljećima živjeli u Kardeljevu, drugi su pak, jer im je to posao nalagao, lijepili stotine maraka s Titovim likom na kuverte (pa ih katkada, iznervirani i umorni, kriomice postavljali s glavom dolje), itd. Poslije je došla era Tuđmanovih simbola; velik je dio pučanstva morao mijenjati adrese – ne samo ulica (npr., Moravice više nisu bile Srpske, a Vrginmost-Gvozd-Vrginmost je opetovano preimenovan; jedino s Belim Manastirom nisu, za sada, uspjeli – Šešelju na veselje). Jedni su spomenici rušeni, drugi (uglavnom podjednako ružni) građeni, sve do najnovijega »Spomenika Domovini« (koji, kao spomenik, valjda aktualizira njemački izrijek s kraja devetnaestoga stoljeća: »Narod koji dobije državu gubi domovinu«). Riječju i na kunu se svi navikoše, pa i »neprijatelji svega hrvatskoga«, kojima uspuhani patrioti često prigovaraju da je kuna jedino što vole u Hrvatskoj, premda je udio ovih neprijatelja u prigrabljivanju kuna prema svemu što se zna posve zanemariv.
I opet će dakle (nova razina) »eurointegracije« biti neka vrst spasa (dođe li do nje narednih godina uopće, tj. ne raspadne li se EU prije toga, zbog korona-farmacije, ili neke druge boleštine). Do tada kuna ostaje kao svojevrsni kartezijanski »fundamentum inconcussum« (»nepoljuljivi temelj«) vječnoga vraćanja ustaške simbolike. A dobronamjerni bi se zagovornici donošenja zakona o zabrani tih povraćajućih simbola trebali zapitati jednostavno pitanje: kako bi u zakonu o zabrani ustaškog znakovlja (da, nekim čudom, bude usvojen) izgledalo (neizbježno) propisivanje novčanih kazni u (bitno ustaškim) kunama? Kičasto, u najmanju ruku.
Vezani članci
Split |
Potpisali smo kapitulaciju kao društvo |
Tragično je što na desnici ne postoji niti taj minimalan osjećaj pristojnosti i uvažavanja drugih u gradu, pa ni baštine vlastitog grada u kojeg se zasigurno zaklinju Nakon što je po tko zna koji put, proteklog tjedna, s ustaškim sloganima vandaliziran spomenik Prvom splitskom partizanskom odredu u Splitu, što je navelo jednog od gradskih vijećnika na prijedlog da se kraj spomenika postavi nadzorna kamera, što će se vrlo vjerojatno i dogoditi, konačno smo kao društvo potpisali kapitulaciju, odnosno legalizirali činjenicu da pored svih...
Split |
Američki redatelj snimio je film o Splitu i Hrvatskoj kakav nitko nikad nije: Tjera nam crvenilo na lice... |
Ta dokumentarna snimka toliko je često prikazivana da je u Hrvatskoj gotovo opće mjesto. Prikazuje stadion Poljud prve nedjelje u svibnju godine 1980. Negdje sredinom prvog poluvremena utakmice između Hajduka i Crvene zvezde službena osoba ulazi u teren i javlja igračima vijest da je umro Josip Broz Tito. Potom slijede prizori koje kamera bilježi, a današnjem se hrvatskom gledatelju čini kao da potječu iz drugog svemira. Igrači obje momčadi plaču, na stadionu masa cvili, a...
Zadar |
Navijačka infekcija ustaštvom |
Bizaran prosvjedni skup održao se u režiji pripadnika braniteljskih udruga i navijačke skupine Tornado u Zadru na tamošnjem Bulevaru ispred murala neimenovanog ustaškog vojnika pod crnim šljemom na kojemu se ističe šahovnica s prvim bijelim poljem. Uz poruku da »naša Oluja ne prestaje«, na muralu je također potpisan Tornado. Povod za skup bio je zahtjev gradskog vijećnika SDP-a Daniela Radete adresiran hadezeovom gradonačelniku Zadra Branku Dukiću za uklanjanjem dotičnog murala, jer, kako drži Radeta, nije riječ o slici hrvatskoga branitelja,...
Hrvatska |
Bilanca prazna, sadašnjost porazna |
Rezultati ankete o tome koliko je ljudi u domaćoj javnosti upoznato s činjenicom da Hrvatska predsjedava IHRA-om, Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust te da li su negdje nešto pročitali o tome, čuli za neku inicijativu, akciju, skup, izložbu bili bi, vjerujemo, porazni. Hrvatska zaista od 1. marta 2023. do 1. marta 2024. predsjedava IHRA-om, međunarodnim tijelom koje itekako ima veze s hrvatskom prošlošću, ali i sa sadašnjošću u kojoj ustaški pozdrav »za dom spremni« odjekuje skoro na svakoj utakmici i koji je polako, zahvaljujući...
Hrvatska |
Kameni cvijet, UNESCO i mutava Vlada |
Stručnjaci IHRA-e, kojom predsjeda Hrvatska, posjetili su Jasenovac i službeno preporučili Vladi da mapira sve logore NDH, da krene u iskopavanja u Jasenovcu i na Velebitu te da spomenik Kameni cvijet Bogdana Bogdanovića predloži za Listu svjetske baštine. Plenkovićeva Vlada nema nikakvu reakciju. Kad god čovjek pomisli da je užasna zločinačka stvarnost NDH konačno postala općeprihvaćena u javnosti i u državnoj politici, jer i sama Vlada na tome nominalno inzistira pri obilježavanju godišnjice proboja posljednjih logoraša iz Jasenovca,...
Hrvatska |
Kako je isplivao talog |
Kako je prešutno tolerirana, ili čak u nekim fazama ohrabrivana, glupost, injektirani nacionalizam i huliganizam grupica takozvanih navijača postala tako moćna prijetnja hrvatskom nogometu, Hrvatskom nogometnom savezu i Hrvatskoj? Zahvaljujući njihovom velikom ustaškom »U« i prekriženom HNS-u na izvješenoj krpi preko ograde osječkog nogometnog stadiona, a potom i »junačkog« pjevanja ustaške budnice na tribinama, »vatreni« bi kvalifikacije za Euro mogli odigrati pred praznim maksimirskim tribinama, ili eventualno pred djecom do 14 godina, što kao...
Hrvatska |
U Osijeku se dogodilo nešto nestvarno, kao da je posrijedi događaj iz Njemačke |
Još nestvarno zvuči vijest da je uhićeno 12 navijača jer su u četvrtak na tribinama osječkog stadiona, tijekom nogometne utakmice između reprezentacija Hrvatske i Turske, zapjevali ustašku koračnicu »Ustaški se barjak vije«. Informacija da je policija u dan-dva identificirala 12 ljudi kojima je iz samog državnog vrha prišiven epitet huligana kao da nije iz Hrvatske. Da se kao mjesto radnje ne navodi Osijek, čovjek bi pomislio da je posrijedi događaj iz Njemačke ili neke druge zemlje s...
Hrvatska |
VeDRA VJERNA U OBRANI ANTIFAŠISTIČKIH VRIJEDNOSTI |
Nakon naše objave na FB stranici VeDRA-e o zabrani pozdrava »Za dom spremni« dobili smo pozive iz više različitih medija s upitom i usputnim čuđenjem »Da li znamo da smo jedina braniteljska udruga koja podržava zakonski prijedlog kojim se sankcionira pozdrav ZDS?«. Pa i mi se pitamo »da li se mi onda zalažemo za ispravnu stvar ili ne?«, kada navodno sve druge udruge misle drugačije. Mi smo duboko uvjereni da se zalažemo za ispravnu stvar i tu u prvom redu kao humanisti i legalisti koji poštujemo ustavne vrijednosti, Saborsku...
Hrvatska |
Daliću, Lovrene: ustaštvo je direktna negacija hrvatstva |
Za nogomet se kaže da je »najvažnija sporedna stvar na svijetu«, i u tome ne vidim nikakav problem, s time bih se mogao, posebno u trenucima slabe volje, čak i složiti. Ono što je sporedno, sporedno je, neovisno o stupnju na kojem se ta sporednost nalazi. Svjetsko prvenstvo u Katru je, što se tiče Hrvatske, zadovoljilo oba uvjeta: bilo je važno, ako mnoge od nas pitate, bilo je najvažnije, ali je, također, bilo i sporedno. Osvajanjem medalje promovirana je Hrvatska, odnosno, nogomet je imao instrumentalnu ulogu, bio je u...
Split |
Malo će ljudi imati želudac ozbiljno proći kroz Goldsteinovu enciklopediju mržnje u Hrvatskoj. Moja jedina nada su učitelji |
Udruga VeDRA zajedno sa Židovskom općinom Split predstavit će u petak, 10. lipnja 2022. u 19:00 u hotelu Park najnoviju knjigu povjesničara Ive Goldsteina »Antisemitizam u Hrvatskoj – od srednjega vijeka do danas« koja je objavljena u nakladi Frakture iz Zaprešića. Prisustvovat će autor uz predstavljače, povjesničare Aleksandra Jakira, Vjekoslava Pericu i Dragana Markovinu, moderatora promocije ovog djela. Tim povodom prenosimo osvrt redatelja Rajka...
Hrvatska |
ONI SU SMATRALI DA GRADE BOLJI SVIJET |
U prošlom broju Nacionala predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac otkrio je da je premijer Andrej Plenković osobno intervenirao kako bi dokumentarna serija »NDH«, profesora povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoja Klasića, nakon mjeseci odugovlačenja ipak bila prikazana na Hrvatskoj televiziji. U intervjuu za Nacional Klasić komentira taj nesvakidašnji način uređivanja javne televizije te iznosi i druge okolnosti nezadovoljavajuće suradnje s HRT-om, koja ga je ponukala na to da svoj novi, nadasve zanimljiv dokumentarni projekt počne...
Split |
Dvojbe koje to nisu |
Osnovni motiv i potreba kompleksne rasprave o značenju formiranja Prve narodne vlade u Splitu u travnju 1945. je činjenica da ni više od 30 godina od utemeljenja Republike Hrvatske kao suverene države, značenje ovoga događaja nije cjelovito povijesno i objektivno vrednovano, što ostavlja otvoren prostor za vrlo različite interpretacije. Umjesto znanstveno utemeljenih analiza i argumentiranih prikaza, prevladavaju paušalne ocjene, pune ideoloških predrasuda i stereotipa. U to se uz malo napora možemo lako uvjeriti. Pregledom niza različitih povijesnih,...
Hrvatska |
Hrvatska se treba ponositi partizanima, a ne glorificirati ustaše |
Suradnik »Telegrama« Mladen Pleše razgovarao je s Ernestom Herzogom, 44, izvršnim direktorom za operacije Svjetskog židovskog kongresa o očuvanju sjećanja na holokaust i antisemitizmu. Hrvatska i druge zemlje na ovom području, smatra Hercog, kada je riječ o antisemitizmu, ne prate negativne svjetske trendove, ali su suočeni s drugom vrstom jednako opasnih pojava: nastojanjima da se glorificiraju ratni zločinci koji su bili suradnici nacističkih okupatora u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Sloveniji… »Ne može se reći da...
Split |
U ime Vlade: Dan državnosti je 10. travnja! |
Svaka država u svojoj povijesti ima datuma kojih se sjeća s ponosom, ali i onih koje bi najradije zaboravila, a – kada to već ne može – onda ih ne spominje. Neovisna hrvatska država, i inače po mnogo čemu (nažalost ne baš pozitivnome) unikatni primjer u svijetu, i tu je drugačija. Svoja, rekli bi domoljubi. Zar zaista svoja? Ne, današnja Hrvatska po mnogo toga nije svoja, nego je ‘njihova’. A tko su ‘oni’? To su vječni zarobljenici prošlosti, povijesni revizionisti, ljudi kojima uspijeva cijelu jednu naciju i nacionalnu...
Split |
Brigadir Raos nije ni trebao govoriti. Slanjem izaslanika sve je rečeno. |
Matko Raos, izaslanik ministra branitelja, na skupu HOS-ovaca rekao je »da današnje Hrvatske ne bi bilo da nije bilo 10. travnja 1941.« Vlada se ne treba ograditi od te izjave, nego napokon trebamo formirati Vladu koja to ne misli. Kada bi RH bila u stanju donijeti povijesno-etički sud o onome što se zbilo 10. 4. 1941. god., današnja Hrvatska bi bila puno više država nego što sada jest i Vlada RH bi bila puno više vlada nego što sada jest. Ne zanima me što Vlada misli o Matku Raosu. Uostalom, to što misli...
Hrvatska |
Sudac Dobronić: Hrvatsko društvo treba povući jasnu crtu između crnog i bijelog |
— Imamo potpuno neujednačenu sudsku praksu o kažnjivosti pokliča 'Za dom spremni'. Visoki prekršajni sud taj je pozdrav jedini dosljedno osuđivao sve do lipnja prošle godine, do slučaja Marka Perkovića Thompsona, kad je odstupio od svoje dotadašnje prakse i odbio osuditi pjevača jer je riječ 'o pokliču koji se koristio u Domovinskom ratu'. Što mislite o takvoj sudskoj praksi? SUDAC DOBRONIĆ: Odgovorit ću vam načelno – kod nas se prikazuje kao da je taj poklič nešto što je stvar...
Hrvatska |
25 PITANJA O ZA DOM SPREMNI |
1. Kada jednoga dana, uzaludno čekajući da njegov prijedlog izmjena Kaznenog zakona kojim bi se u Hrvatskoj zabranilo korištenje ustaških simbola bude izglasan u Saboru, predsjednik zagrebačke Židovske općine Ognjen Kraus premine u dubokoj starosti, hoće li biti prikladno smatrati ga žrtvom hrvatskoga fašističkog režima? 2. Da li je Samostalna demokratska srpska stranka u koaliciji s Hrvatskom demokratskom zajednicom zbog toga što HDZ očigledno nema namjeru zakonom zabraniti ustaški pozdrav »Za dom spremni«, ili zato što HDZ to očigledno ima...
Hrvatska |
Dan kad je počeo ustaški bal smrti |
Jedna od omiljenih mantri povijesnih revizionista i simpatizera ustaškog pokreta jest tvrdnja da su u »NDH« u logorima i na drugim stratištima stradavali oni koji se nisu slagali s tim ostvarenjem »tisućljetnog sna« o hrvatskoj državnosti. Naravno, u pitanju je čista fabrikacija, jer Pavelićev režim je u svemu slijedio svoje nacističke uzore, posebno kad su u pitanju rasni zakoni. U izvedbi su ih često i nadmašivali. Jasno je da su pokolji civila - Srba, Židova, Roma i hrvatskih antifašista - bili dio sustavne politike, i ne mogu se...
Hrvatska |
Proboj iz Jasenovca – herojstvo očajnika |
I ove će se godine pod Kamenim cvijetom Bogdana Bogdanovića, spomeniku žrtvama ustaškog logora Jasenovac, održati komemoracija svim ubijenima na tom najvećem stratištu NDH, u znak sjećanja na 22. travnja 1945. kad je posljednja skupina logoraša krenula u proboj. Znali su tada da im je to jedina šansa da prežive planirani pokolj kojega je već bio naredio zloglasni Vjekoslav Maks Luburić. Nažalost, i ove godine – nakon što je lani komemoracija bila jedinstvena – imamo razdvojene kolone predstavnika nacionalnih manjina i...
Hrvatska |
Proglašenje NDH 10. travnja 1941. – najsramniji dan hrvatske povijesti |
Francuska nema dilema – proglašenje višijevske republike s maršalom Petainom na čelu bilo je izdajnički čin. Nemaju ni Norvežani, kojima je (kao i cijelom svijetu) Vidkun Quisling sinonim za izdaju, pa ni Britanci za koje je Oswald Mosley bio pokušaj presađivanja hitlerovske ideologije protiv koje je ta zemlja ratovala krvavih šest godina. Moglo bi se tako i dalje nabrajati slične primjere, i to – osim Velike Britanije – u zemljama u kojima antifašistička borba nije ni izbliza bila toliko masovna i...
Hrvatska |
Hrvatska se treba riješiti »za dom spremni« |
Nedavna inicijativa Židovske općine Zagreb, okupljanje predstavnika parlamentarnih stranaka, antifašista i predstavnika nacionalnih manjina zbog dogovora oko zabrane ustaškog pozdrava »za dom spremni« izazvala je ogromnu pažnju domaće, ali sada sve više i međunarodne javnosti. O tom sastanku pisali smo i na našem web magazinu prije nekoliko dana. U međuvremenu se retorika i oko tog pozdrava, ali i spomenutog sastanka razvila u više smjerova, dobar dio političke scene pozdravio je dogovor, ali ima i drukčijih stavova, radikalnije...
Hrvatska |
Ustaški simboli: hoćemo li dočekati zabranu? |
Sasvim slučajno prošli tjedan su se poklopila dva događaja vezana uz problematiku legalnosti ustaškog pozdrava »za dom spremni«. U Zadru su tako svečanost obilježavanja obljetnice operacije Maslenica zbog prisustva osoba u uniformama i sa znakovljem HOS-a napustili predsjednik Republike Zoran Milanović i – slijedom njegove zapovijedi – cijeli vojni vrh. Naš magazin je o tome izvijestio riječima jednoga od planera te pobjedničke akcije i našeg člana generala Luke Džanka. Istoga dana Židovska općina Zagreb izvijestila je o...